Sladoled je slastica koju svi obožavaju, a posebno u ljetnim vrućinama. U Zagrebu, a najviše u Dalmaciji, cijene kuglice sladoleda dosežu čak do nevjerojatnih 15 kuna, iako je u Zagrebu sve više standard 10 kuna. Porijeklo sladoleda nikad nije do kraja rasvijetljeno, no smatra se da je izumljen prije 3000 godina na dvoru kineskih careva, a na Zapad ga je donio nitko drugi do li poznati mletački trgovac i moreplovac Marko Polo. Vrlo brzo sladoled je u Veneciji postao hit, a dosta dugo smatrao se poslasticom aristokracije. Naravno, nakon određenog vremena sladoled se raširio po cijeloj Europi i postao slastica koja se često koristi u gastronomiji i to najviše kod raznih deserata.
Kakva je situacija u Koprivnici, kakva je ponuda naših slastičarnica i gdje je sladoled najbolji, istražio sam ovaj vikend. Subotnja osunčana špica prijepodne bila je idealno vrijeme i mjesto za sladoled.

Prvo sam posjetio slastičarnicu ‘Ops’ koja se nalazi odmah uz poznati caffe bar Stars. Što se tiče samog interijera tu ne bih puno komentirao. Radi se o običnom klasičnom pultu za sladoled u sklopu kafića. Sladoled možeš pojesti u kornetu ili u čašici te sjesti na terasu Starsa. Oduvijek uz sladoled volim popiti i dobar macchiato pa sam i ovaj put naručio kavu. Probao sam tri kuglice. Slastičarnica Stars, kako je mnogi zovu, prvi su krenuli s tzv. premium kuglicama koje koštaju pristupačnih 7 kuna i puno su finije od klasičnih okusa po 6 kuna. Za početak sam probao premium cherrry bonita kuglicu u kombinaciji s bajadera kuglicom. Cherry Bonita definitivno je najbolja kuglica koju sam kušao. Fino se osjeti svježa višnja, keks na koji možeš naići u tragovima i lijepo se nadopunjuje s mliječnom bazom koja ovaj sladoled čini kremastim i osvježavajućim. Bajadera je relativno nov okus u Starsu i poprilično je fina, no za moj ukus ipak se premalo osjeti bajadera te je dosta zasitna. Nema one prozračnosti i kremoznosti koju volim. Listići hrskave čokolade koje sam otkrio u bajaderi jako su fini i zaista pašu u ovom sladoledu. Zamjerka premium kuglicama je što su previše slatke i dosta su vodenaste i nedostaje im one kremoznosti na koju smo navikli kod kvalitetnih sladoleda. Za kraj sam probao klasični lješnjak koji se najviše kupuje uz čokoladu i vaniliju. Lješnjak je nažalost čisti promašaj! Bezlična vodenasta masa s aromom koja je dosta umjetna i bez ijednog komadića lješnjaka kako bi se „začinio“ i poboljšao sam sladoled.
Ono po čemu je Stars bolji od drugih je to što uvodi nove originalne okuse i ne boji se igrati s okusima, tako sam još otkrio plavo nebo, pina coladu, snickers premium, grožđe, raffaello premium, belgijsku čokoladu i još mnogo toga
Ono po čemu je Stars bolji od drugih je to što barem uvodi nove originalne okuse i ne boji se igrati s okusima, tako sam još otkrio plavo nebo, pina coladu, snickers premium, grožđe, raffaello premium, belgijsku čokoladu i još mnogo toga. Finalna ocjena je solidna trojka, više od toga ne može jer klasični okusi su bez identiteta i ni po čemu nisu prepoznatljivi. Ambijent na terasi je nažalost koprivnička klasika koja je učestala na Zrinskom trgu – lijep pogled na gradski park, terase koje se nisu mijenjale od 90-ih (uz neke pozitivne iznimke u novije vrijeme) i prosječna usluga. Kava je katastrofalna kao i u većini kafića u centru. Gorka, vodenasta i teško se pije. Priča mlijeka i kreme, to nećemo ni spominjati jer u ovom trenutku možda tri ili četiri kafića rade dobru kavu u Koprivnici.

Nakon Starsa sljedeći na redu bio je Korzo, isto još jedna poznata slastičarnica u centru čija je terasa uvijek puna. Što se tiče samog ambijenta ništa bolje od Starsa, a interijer neću komentirati jer nažalost nemam što komentirati. Na prvi pogled vidljivo je bilo da se u interijer dugo vremena ništa nije ulagalo. Ovdje sam probao 4 okusa – čokolada, banana, bazga i lješnjak. Klasični okusi koji su na prvu odmah bili bolji nego u Starsu jer ako ništa drugo Korzo zna raditi onaj „old school“ sladoled koji je kremast, prozračan i ne presladak. Definitivno banana je bila ona banana kako ju ja zamišljam – ne preintezivna i ne previše umjetna. Čokolada je bila dobra klasika, a bazga je bila pun pogodak. Osvježavajuća, lagana i s blagim notama limuna. Lješnjak je bio puno bolji nego u Starsu, čak je imao i komadiće. Od interesantnih okusa još sam primjetio plavi štrumf i red bull koje osobno ne bih probao jer sam više fan pravih i prirodnih okusa. Sama usluga me nije oduševila, ali ovdje sam došao radi sladoleda, kao i većina ljudi koji su strpljivo čekali u redu.
Prave arome jagode, kremast i prije svega jako ukusan i onda borovnica koja je bila definitivno najbolja. Borovnica u kojoj zaista osjetiš pravu borovnicu, u samoj kuglici vidiš i komadiće svježe borovnice

Odmah uz Korzo nalazi se Slastičarnica Stefano koji za razliku od većine najviše sliči na ozbiljnu slastičarnicu, posebice interijer modernog dizajna. Fino obučeni konobari te dobra i brza usluga. Terasa nije usklađena s dizajnom interijera što je jedina zamjerka ovoj slastičarnici. Takve terase bile su možda popularne u Dalmaciji u bivšoj državi. Cijena kuglice je 6 kuna što je neki prosjek u Koprivnici. Probao sam klasiku lješnjak i limun. Lješnjak je bio jako fin, fini drobljeni komadići lješnjaka, fina aroma, kremozan i lagan. Limun kojeg nije jednostavno dobiti bio je nažalost preumjetan – bez one prave arome limuna (definitivno previše kiseo i bezlične boje) kakvi se znaju naći u zagrebačkim slastičarnicama s naribanom koricom limuna. Neki čak znaju kombinirati limun s jogurtom ili đumbirom. Izbor sladoleda je pristojan, nikakve prevelike filozofije – jednostavno dobar solidan sladoled s odličnom uslugom!

Sljedeća je bila Slastičarnica Zagorje. Zagorje definitivno ima najbolji sladoled u Koprivnici koji se čak može nositi s nekim ozbiljnijim slastičarnicama u Zagrebu. Interijer koji je oku najugodniji i terasa koja je solidna, gdje čovjek ipak u miru može pojesti sladoled i popiti kavu, a bez da je oko tebe masa ljudi i vrućina koja isijava iz betona. Za početak sam kušao borovnicu i jagodu te umjesto umjetnih aroma na koje sam navikao, oduševile su me te dvije voćne kuglice. Prave arome jagode, kremast i prije svega jako ukusan i onda borovnica koja je bila definitivno najbolja. Borovnica u kojoj zaista osjetiš pravu borovnicu, u samoj kuglici vidiš i komadiće svježe borovnice. Nakon toga probao sam pistaccio i lješnjak. Pistaccio koji je do sada uvijek bio umjetan u Zagorju druga je priča – fina aroma pistacija, ugodna zelena boja i ne presladak. Pun pogodak. Lješnjak je prava dobra klasika na kakve sam navikao u slastičarnicama u Zagrebu i Italiji. Isto tako u Zagorju sladoled estetski najljepše izgleda i fino je serviran što nije presudno, ali ipak je bitno ako želimo jednog dana biti na kontinentalnoj turističkoj karti Hrvatske. Za kraj sam posjetio i slatičarnicu Papaya na Lenišću. Papaya ipak nije klasična slastičarnica nego prodajni pult, neatraktivnog izgleda, gdje možeš kupiti sladoled za doma ili jednostavno pojesti solidni sladoled u kornetu.

Papaya moram priznati isto ima fine sladolede. Kuglica košta normalnih šest kuna i za preporuku je crna višnja – fina aroma tamne čokolade u kombinaciji s višnjom. Provjerena i dobra kombinacija. Oreo me nije oduševio. Bezličan i presladak, no ipak fini keks koji prevladava u ovom sladoledu popravlja cijeli dojam. Što se tiče usluge to je priča za sebe – čista jedinica. Naime prodavaču je zasmetalo što slikamo pult sa sladoledom pa je to veliki minus cijeloj priči. Smatram da u doba mobitela, kamera, facebooka i instagrama fotografiranje proizvoda je najnormalnija stvar. Kako bi samo slastičarnice u Zagrebu ili Dalmaciji trebale regirati kada tona turista slika svaki kutak slastičarnice ili kolače koji su lijepo servirani.
Slatičarnica OPS
Sladoled *****
Ambijent *****
Usluga *****
Slastičarnica Korzo
Sladoled *****
Ambijent *****
Usluga *****
Slastičarnica Zagorje
Sladoled *****
Ambijent *****
Usluga *****
Slastičarnica Papaya
Sladoled *****
Ambijent *****
Usluga *****
Slastičarnica Stefano
Sladoled *****
Ambijent *****
Usluga *****