Svjetski dan bubrega globalna je kampanja kojom se podiže svijest o važnosti bubrega za cjelokupno zdravlje te se promiču oblici prevencije, ranog otkrivanja i liječenja bubrežnih bolesti kako bi se smanjila njihova učestalost i komplikacije.
Kampanju su osmislili Međunarodno nefrološko društvo i Međunarodna federacija zaklada za bubrege i ona se provodi svake godine drugog četvrtka u ožujku pod različitim sloganom kojim se želi naglasiti jedan od mnogih aspekata u brizi za zdravlje bubrega. Ove, 17. godine obilježavanja, Svjetski dan bubrega obilježio se 10. ožujka pod sloganom ‘Zdravlje bubrega za sve – Znanjem do bolje skrbi za bubrežne bolesnike’.
U povodu obilježavanja porazgovarali smo s Koprivničancem Dieterom Markovčićem (45) koji je 18. studenog prošle godine imao transplataciju bubrega. Inače, Dieter je po struci prvostupnik sestrinstva i radi u koprivničkoj bolnici Dr. Tomislav Bardek, a u razgovoru nam je ispričao svoju priču.
– Problemi s bubrezima krenuli su otprilike prije tri godine kada je i utvrđeno kronično zatajenje oba bubrega te se odmah nakon toga po preporuci nefrološkog tima koprivničke bolnice, ali i mojom odlukom krenulo s postupcima za ulazak na listu za transplantaciju – kazao nam je Dieter dodavši kako su pripreme i postupci za transplataciju prilično opsežni i cilj im je da osoba bude maksimalno psihofizički i zdravstveno pripremljena za ulazak na transplantacijsku listu kao i ostanak na listi duži period, posebice zato jer se u Hrvatskoj u prosjeku na bubreg čeka oko tri do pet godina.
Isto tako, Dieter nam je kazao kako se svaki rizik ili utvrđeni zdravstveni problem mora riješiti u kratkom vremenskom razdoblju kako se određena osoba koja treba transplataciju ne bi skidala s liste ili, ako je u pitanju veći problem da se skine s liste na što kraće razdoblje dok se određeni zdravstveni problem koji predstavlja kontraindikaciju za transplantaciju ne riješi.
S obzirom na to da je Hrvatska u Eurotransplantu, organizaciji koja uz Hrvatsku obuhvaća još osam europskih zemalja i to Austriju, Belgiju, Njemačku, Mađarsku, Luksemburg, Nizozemsku i Sloveniju, očekivani podudarni bubreg može doći iz bilo koje od tih zemalja i to u znatno kraćem vremenskom razdoblju u odnosu na brojne druge zemlje.
– Konkretno, ja sam bubreg transplantirao nakon dvije godine provedene na listi za transplantaciju. U dogovoru s nefrološkim timom u startu se dogovara i opredjeljuje za određeni transplantacijski centar koji zapravo kasnije vodi proces održavanja ostanka na listi kao i dogovaranje pretraga i kontrola koje naš medicinski centar nije u mogućnosti provoditi. Tu sam se, prema preporuci naših nefrologa, odlučio za KBC Zagreb. Uz, naravno prisutan strah vezan uz predstojeću operaciju, istovremeno sam imao i pozitivan stav prema ishodu operacije s obzirom na to da su naši liječnici u samom vrhu transplantacijske medicine – naglasio je Dieter te nam napomenuo kako je procedura oko vrste operacije kao i kod svake hitne operacije, uz određene specifičnosti.
– Prvo uslijedi telefonski poziv u određenom trenutku, obavještava vas se da postoji bubreg koji vam odgovara, zatim se radi ponovna anamneza, odnosno uzimanje podataka o zdravstvenom stanju i tjelesnoj spremnosti (ukoliko postoje prepreke u toj prvoj fazi, poput povišene temperature ili nekih drugih bolesnih stanja, već je tu moguć prekid procesa), a na kraju razgovora daje se osobna privola za pokretanje procesa. Zatim se u dogovoreno vrijeme dolazi u transplantacijski centar gdje započinje druga faza pregleda i pretraga – pojasnio nam je Dieter te dodao kako se u ovoj fazi rade laboratorijske pretrage, podudarnost, krvna grupa, brisevi, EKG, CT pluća, CT abdomena, zatim pregledi anesteziologa, urologa i na kraju nefrologa.
Ukoliko sve bude zadovoljavajuće, slijedeći korak je sazivanje transplantacijskog operacijskog tima koji nakon vrlo kratkog vremena bude spreman za provedbu same operacije. Na kraju se, kaže, radi zadnja provjera podudarnosti, zatim uzima propisana terapija i ulazi u operacijsku salu. Dieterov poziv od koordinatorice za transplantacije uslijedio je u dva sata u noći.
– Nakon što sam ‘prošao’ prvu fazu putem telefona, rečeno mi da dođem u KBC Zagreb u osam sati ujutro. Svi u takvoj situaciji imaju pravo na sanitetski prijevoz, no s obzirom na to da sam ja bio dobrog zdravstvenog stanja odlučio sam se dovesti osobno, u pratnji supruge. Operacija je uslijedila oko 16 sati, a tijek operacije prošao je u najboljem redu te je presadak počeo funkcionirati odmah nakon operacije – kazao nam je s osmijehom na licu Dieter koji je više nego sretan pozitivnom ishodom transplatacije.
Inače, ukoliko post operativno nema komplikacija, a presadak radi, u bolnici se ostaje do desetak dana. Upravo ta situacije dogodila se kod Dietera i iz bolnice je otpušten osmi dan, što je praktički najkraće moguće razdoblje nakon ovakve vrste operacije.
Nakon otpusta, kako kaže Dieter, oporavak slijedi u domu i primarno je s obzirom na terapiju imunosupresivima, provoditi vrijeme relativno izolirano kako bi se spriječila moguća infekcija.
– No, naravno uspio sam drugi put oboljeti od korone s obzirom na to da se ne mogu u potpunosti izolirati kad imam obitelj. Na moju sreću, sam tijek korone za mene je bio blagi, a na samom početku bolesti dobio sam protutjela protiv korone. Riječ je o novom lijeku koji se od kraja prošle godine daje osobama koje su pod većim rizikom od razvoja teže kliničke slike – naglasio je Dieter te nam kazao kako njegov presadak zasad uredno funkcionira, naravno, uz redovite kontrole kod nefrologa u KBC-u Zagreb.
Dietera smo upitali i kako mu je bilo u razdoblju kada je čekao ‘zlata vrijedan’ poziv na što nam je on kazao kako je to vrijeme čekanja proveo na dijalizi. Na samom početku liječenja i rješavanja problema imao je tri mogućnosti, prvo transplantaciju, drugo hemodijalizu i treće peritonejsku dijalizu, odnosno vrstu dijalize koja omogućava relativno normalne aktivnosti u sklopu obiteljskih, društvenih ili poslovnih aspekata.
U dogovoru i razgovoru s nefrološkim timom Dieter je izabrao peritonejsku dijalizu koja je, s obzirom na njegovu radnu aktivnost, godine i psihofizičko stanje bila prihvatljiva da kroz problem prolazi tako reći ‘ispod radara’. Gotovo cijelo razdoblje, koje je proveo na dijalizi, proveo je radeći na svom radnom mjestu. Naravno, da mu je u svemu tome pomoglo i njegovo medicinsko znanje, ali i velika stručnost i još veća podrška cijelog tima s Odjela dijalize, svih medicinskih sestara i tehničara, stručnih liječnika, a posebno peritonejskog tima kojima se ovog puta iskreno i od srca zahvaljuje.
– Danas je prošlo više od 100 dana s novim bubregom, a kako do sada nije bilo komplikacija, nadam se da će tako i ostati. Za kraj mogu samo reći da svaka osoba kroz ovakva stanja prolazi na njoj specifičan način i sukladno individualnim karakteristikama osobnosti i podršci bliskih ljudi iz okoline, koje meni, srećom, nije nedostajalo jer sam imao veliku stručnu podršku, podršku supruge, a i šire obitelji kao i kolega s posla i prijatelja – zaključio je Dieter.
