Marijan Hrženjak iz Koprivnice zajedno sa suprugom Nadom već se više od 20 godina vrlo uspješno bavi pčelarstvom, proizvodnjom meda, a od nedavno i proizvodnjom medenjaka. Ljudima žele ponuditi prirodni med, bez ikakvih dodataka, baš onakakv kakav su pčele donijele u košnicu. Nakon što je kao 27-godišnjak Marijan ostao bez posla u tadašnjoj Podravkinoj tvornici kvasca na Danici, bio je prisiljen krenuti u nešto novo. Već se tada sa suprugom bavio pčelarstvom iz hobija, imali su 30-ak košnica, tako da su odlučili proširiti proizvodnju i ozbiljno se početi baviti tim poslom.
– Kupili smo kamion, uredili ga, nadogradili i stavili na njega košnice s pčelama. Tako je sve počelo. Došli smo do 200 košnica, bile su to jako dobre godine. Vrcali smo i do pet-šest tona meda, bagrema, lipe, a naročito cvjetnog. Od toga se dalo dobro živjeti – kaže Marijan.
Prije četiri godine nastupilo je nekoliko loših godina za pčelare i tada su bili ponukani osmisliti potpuno novi proizvod. Krenuli su s proizvodnjom medenjaka za koje sada godišnje utroše i do tonu meda.
– Kritike su za sada izrazito dobre i pozitivne. Naši su medenjaci otputovali i do Australije, Irske, Engleske, Belgije, a mnogi ljudi koji rade u inozemstvu naši su kupci – dodaje Marijan.
Za ovu godinu Marijan kaže da je stvarno bila izvanredna za pčelare. S obzirom na to da nije bilo mraza i hladnoća u travnju, bilo je i proljetnog meda. Kad se bagrem zabijelio sredinom svibnja, pčele su nosile i taj med. Marijanove košnice i pčele nalaze se u đurđevačkom kraju, u selu Mičetinec, 200-tinjak metara od šume gdje ima jako puno bagrema, ali i bijele širokolisne lipe od koje se dobiva odličan med.
– Za pčele nije dobro da se ovakvo toplo vrijeme nastavi i u studenom. Pčele moraju hibernirati, zatvoriti se u klupko i odmarati. Mi smo ih sada prihranili i pripremili za zimu, one bi se sada trebale zatvoriti u klupko između četiri-pet okvira i na taj način se sačuvati do proljeća. Ako one stalno rade, ako stalno izlaze iz košnice, pčele se troše i ugibaju. U pašno vrijeme, pčele radilice koje nose nektar žive od 20-30 dana, no reprodukcija je tada jako velika i matica tada liježe jako puno jajašaca, dnevno i do 2500.
Ove pčele koje su se sada izlegle ostaju odmarati sve do proljeća kada kreću u ispašu. Ako sada sve cvate one izlaze raditi i to nije dobro, a i troše puno hrane.
Pčela osim nektara nosi i cvjetni prašak, koji Marijan koristi za proizvodnju mješavine s medom.
– To je jako zdrav proizvod. Osim meda i mješavine, imamo i propolis. To je vrsta smole koju izlučuju neke biljke, a pčele ga koriste za zatvaranje svih rupica na košnici da im unutra ne ulazi hladni zrak jer one vole da im je toplo. Ako je vani minus 10 u samom klupku tijekom zime temperatura je i do 20-25 stupnjeva – kaže Marijan.
Potvrda kvalitete i priznanje za trud i rad Marijana i Nade Hrženjak su i brojna priznanja i nagrade koje su dobili za svoj med i medenjake. Često izlažu i na sajmovima diljem Hrvatske, te na raznim manifestacijama koje su povezane s pčelarstvom i medom.
Marijana smo upitali koliko meda ljudi trebaju jesti.
– Med treba jesti preventivno kroz cijelu godinu, a ne samo u ovom hladnom razdoblju ili kad smo već bolesni. Ujutro i navečer pojesti žlicu meda dobro je za svakoga. Nažalost je u Hrvatskoj je kultura jedenja meda jako mala, mislim da u Europskoj uniji jedemo najmanje meda po glavi stanovnika – poručuje Marijan.
Smatra i da bi se svi koji to žele trebali baviti pčelarstvom.
– Što nas je više to bolje. Ako je više pčela, više je oprašivanja, a ujedno i hrane. Ima ona jedna Nostradamusova rečenica o kojoj trebamo razmišljati: ‘Ako nestane pčela, u roku sedam godina nestati će i čovječanstva. Da bi se bavili pčelarstvom, morate prvenstveno voljeti pčele, sve ostalo će doći samo po sebi. Ako gledate samo kroz novac, nećete biti uspješan pčelar. To se ne može raditi na silu, tu nema uspjeha, a ako volite pčele, voljet će i pčele vas. U radu s pčelama nema žurbe, sve je opušteno, lagano, smireno, to je ono najvažnije, na neki način se povežete i živite s njima ‘ – kaže Marijan.
S pčelama nije imao neugodnih iskustava, ali jedno su mu priredili ljudi prije petnaestak godina kada mu je netko ukrao četiri košnice koje su se nalazile u blizini njegove kuće.
– Kod pčela se točno zna hijerarhija, zna se tko što radi, da karikiram, kod njih nema zlobe, zavisti, osvajanja. Da se naše društvo ugleda u pčelinje društvo, bili bismo savršeni svijet.
