Laki je malo nervozan. Često je to citirana rečenica iz kultnog filma ‘Maratonci trče počasni krug’. Tom čak četiri desetljeća starom klasiku nije naškodila ni činjenica da je nastao u jugoslavenskom razdoblju i da pripada srpskoj kinematografiji. Postao je jednom od metafora patologije svakog sustava u kojem je poremećen pravni poredak, ali i cijeli sustav društvenih i civilizacijskih vrijednosti.
U konkretnom je slučaju Laki i ovoga puta, dakako, naš premijer Plenković. Nakon pojave ovotjednog broja političkog tjednika Nacional, iako je i prethodni bio na tom tragu, postalo je i najneupućenijima jasno Plenković posljednjih mjeseci vuče poteze kojima svjesno sužava demokratski prostor i pokušava ograničiti manevarski prostor nenaklonjenih mu medija. Podsjetimo se, premijeru je cilj žurno usvajanje promjena u kaznenom zakoniku kojima bi se pod prijetnjom rigoroznih kazni spriječilo da se u medijima iznose detalji pojedinih nedovršenih istraga, pogotovo u smislu zabrane navođenja iskaza optuženika i svjedoka. To je zavio u kontekst sprečavanja ‘selektivnog’ i ‘tendencioznog’ objavljivanja medijski najintrigantnijih iskaza.
Dojam je, po tome, da premijer strasno navija za objektivno pravosuđe i za poštivanje svih zakonskih normi. Malo morgen. Premijer, naime, onim novinarima čiji mu se stavovi ne sviđaju šalje pozdrave na stranim jezicima, sugerirajući da bi bilo bolje da i oni otiđu iz Hrvatske. Očito je da odlazak nekoliko stotina tisuća mladih i obrazovanih za stranku na vlasti nije dovoljan. Valjda bi najsretniji bili da ostanu sami, kako bi se danonoćno čudili vlastitim uspjesima.
No, ne laje pas zbog sela, već zbog sebe. Sada je riječ o prastaroj narodnoj mudrosti koja ipak ponajbolje oslikava što je Plenkovićeva istinska namjera. Objava detalja istraga najviše smeta njemu samome, jer je Nacional, a do nekih sličnih spoznaja dolazili su i drugi istraživačkom novinarstvu skloni mediji, obznanio kako se korupcijski obruč postupno steže i oko Banskih dvora. Samo je pitanje trenutka kad će europski istražitelji, koje njegova izabranica u državnom odvjetništvu Zlata Hrvoj Šipek neće moći spriječiti, pokucati i na Plenkovićeva vrata.
Ako se to potvrdi, premijera neće moći amnestirati ni njegovi osobni prijatelji, kako ih opisuje u istupima pred domaćom javnošću, iz samog vrha briselske administracije.
Riječ je, prije svoga, o curenju iskaza istražiteljima bivše ministrice europskih fondova Gabrijele Žalac. Sve je izglednije da je njegova Gabi, kako joj je ranije tepao, odlučila da ne preuzme potpunu odgovornost u često spominjanoj korupcijskoj aferi ‘softver’. U njoj su europski istražitelji otkrili da je početna cijena softvera na njeno ministarstvo od dva-tri narasla na astronomskih 13 milijuna kuna, s tim da se spominjalo čak i 16 milijuna, a kreirala ga je stranački podobna tvrtka s jednim zaposlenikom. Objavljeni transkripti govore da Žalac nije bila mozak umnažanja cifri, već joj je iz samog vrha zadano da bude poslušni realizator takve kriminalne operacije.
U transkriptu je podsjetila da je sve počelo prezentiranjem spornog softvera u Uredu premijera, kad je Plenković navodno i naložio njegovu kupnju u podebljanom iznosu. Žalac je, kako proizlazi iz transkripata, tražila da Ured premijera potvrdi zahtjev za kupnju, što na kraju nije uspjela ishoditi. Nesporno je tek to da su igre oko softvera rezultirale i rebalansom proračuna. Bit će zanimljivo kako će taj rebalans, potaknut iz Banskih dvora, pred istražiteljima objasniti i tadašnji ministar financije Zdravko Marić.
Nije teško zaključiti da je sve to za Plenkovića iznimno neugodno, u političkom smislu zacijelo i pogibeljno. Zato će Žalac i njena obitelj vjerojatno biti pod velikim pritiskom da relativizira, možda i povuče, taj kompromitirajući iskaz. Sigurno je i da će se povećati pritisak na hrvatsko pravosuđe u cilju odbacivanja rezultata istrage europskih istražitelja, i to barem do okončanja parlamentarnih izbora. S druge strane, bit će to i test vjerodostojnosti europskih istražitelja, s obzirom da je riječ o premijeru koji je često spominjan kao kandidat za neku najvažnijih dužnosti u Bruxellesu.
Ni tu nije kraj premijerovim nevoljama. Slični je zaplet i s ministrom Davorom Filipovićem te još nekim dužnosnicima, budući da se paralelno odvija istraga vezana uz krađu milijardu kuna iz INA-e. Zasad je uočljivo da je Filipović javno lagao o svojoj ulozi u toj aferi, odnosno da je upravo megakradljivci bili vezani s Vladom i stranačkim vrhom, uključujući i samog Plenkovića, Štoviše, bili predviđeni i za novi kadrovski uzlet.
Bude li premijer potiho uklonjen iz oba optužna prijedloga, pogotovo ‘softvera’, netko će ipak morati preuzeti kaznenu odgovornost. Uz Žalac, to može biti samo netko od ministara, državnih tajnika ili dužnosnika u Uredu premijera. Sve je više naznaka da se broj onih koji bi se svjesno žrtvovali za Plenkovićevu političku dobrobit drastično smanjuje. No, i ta bi razblažena opcija za premijera bila kompromitantna.
Izvjesno je da Vlada neće birati sredstva kako bi pacificirala medije koji su spremni objavljivati neugodne spoznaje. Prošloga smo tjedna upozorili kako će prijetnje protumedijskom promjenom kaznenog zakonodavstva biti dopunjene i financijskim podilaženjem onim redakcijama koje su dosad tretirane kao ‘oporbene’. Nije, dakako, riječ o njihovom podilaženju oporbenim strankama, jer je u Hrvatskoj analitičnost i nepotkupljivost dovoljna vrlina da bi bili proglašavani protuvladinim i protuhadezeovskim medijima. Nacional, Telegram, Index i ostali mediji koji su u potpunosti okrenuti svojoj čitalačkoj publici sada su u prilici dokazati da im je u državi isprepletenoj kriminalom i korupcijom ‘bič’ ipak miliji od ‘zobi’. Zato vjerujemo da će Laki i nadalje biti malo nervozan.
