Jagode su voće zbog kojih i odraslima zasjaje oči na tržnici. Velike, sjajne i crvene jagode uočimo izdaleka, a njihov miris zrelog i slatkog voća širi se na sve strane. Okus domaćih organskih jagoda ne može se mjeriti s onima na policama trgovina. Plodovi jagoda imaju vrlo kratak životni vijek te su zbog toga u trgovinama dostupne samo one vrste koje su tome prilagođene, s debljom kožom i slabije izraženim okusom. Ako želite zaista okusiti sočne, mirisne i zdrave jagode preporučujemo da probate i one od Rikarda Šipeka iz Starigrada koji se uzgojem bavi od 2008. godine.
Na ukupno 1600 metara kvadratnih prostiru se četiri plastenika u kojem je smješteno oko 5000 sadnica jagoda, a osim u plastenicima Šipeki imaju oko 10.000 jagoda posađene na otvorenome i to na pola hektara zemlje.
– Briga o plasteniku i dodatnom vanjskom nasadu jagoda oduzima puno vremena pa tako cijela obitelj sudjeluje. U vrijeme sezone u plasteniku provodimo najviše vremena, otprilike nekih četiri do pet sati na dan kada se jagode i beru, a van sezone nešto manje jer jagode tada treba samo prihranjivati – kazao nam je Rikardo te dodao da se nasad svake tri godine mora obnavljati. Neke sorte se samostalno obnavljaju, a neke je potrebno ponovno zasaditi.
Šipeki trenutno proizvode dvije sorte jagoda, Clery, rana jagoda porijeklom iz Italije i Jolie, sorta koja rađa sredinom sezone, a obje sorte su najzastupljenije na našem području te su najmanje podložne bolestima. Većinu svojih jagoda Šipeki prodaju na kućnom pragu. Iako su nekad znali odlaziti na koprivničku i zagrebačke tr žnice, Rikardo kaže da im se to danas ne isplati, a osim toga imaju svoje vjerne mušterije koje im se iz godine u godinu vraćaju.
Razgovorom smo doznali i kako jagode nisu prezahtjevne biljke te kako se na početku sezone, odnosno prije nego se podšišaju prihranjuju, a špricaju se samo do kraja cvatnje kako bi one uopće mogle i dozoriti. Tijekom godine potrebno ih je oplijeviti, obrezati, a onda i pobrati. Koliko će ove godine biti urod znat će se nakon berbe, kaže Rikardo.
– Gledamo da što manje špricamo, posebice jer i sam imam djecu koja svakodnevno hodaju po polju i jedu jagode i u cilju mi je da one budu što zdravije – kazao je te dodao kako se proizvodnja tog voća pokazala pravim uspjehom, iako se ne bavi veleprodajom, već doslovno prodaje na kućnom pragu, interes kupaca nije izostao.
– Uzgoj i proizvodnja jagoda jako je skupi sport. Potrebno je uložiti u opremu, malč foliju, foliju za plastenike, sistem za navodnjavanje, u ekološko gnojivo i preparate. Sve je to skupo i sve se radi ručno, a i prinosi su kod ekološke proizvodnje 30 posto manji nego kod konvencionalne proizvodnje. No, na kraju dana imate proizvod koji se može prodati – otkrio nam je Rikardo koji se poljoprivredi okrenuo zato što je imao nekoliko hektara zemlje koju ranije nije obrađivao i zato što je shvatio da ga taj posao opušta te mu omogućuje pristojan život.
Što se tiče prodaje jagoda, Rikardo nam je kazao kako svaki dan sve što stavi na štand to i proda i to ne čak do sedam sati navečer, do koliko inače štand radi, već u tri sata popodne štand bude prazan. Jest da je to i djelomice zbog manjka jagoda jer je godina bila dosta loša i nije bilo dovoljno sunca, ali i zbog dugogodišnjih klijenta koji su navikli na njihove posebno fine i slatke jagode.
– Čak i prije berbe jagoda, barem jedna tona je unaprijed prodana. Ljudi iz okolice naručuju unaprijed pa prvih nekoliko tjedana beremo jagode za unaprijed poznate naručitelje – napominje naš sugovornik te dodaje da sada kada se krene crveniti vanjski dio nasada, neće stići ni brati.
Iako Šipeki svakodnevno daju 150 posto sebe u svoje nasade i ponekad im je naporno i teško, nemaju namjeru stati s proizvodnjom ovog crvenog zlata, već im je u planu, naravno, ako im financije to budu dopuštale, da prošire proizvodnju te naprave još jedan plastenik jer je kaže Rikardo, proizvodnja na otvorenome preveliki rizik.
