Korisne životinje pred desetak su dana u MMC Kugla održale samostalni koncert koji je, nakon desetljetne stanke, prošao izuzetno zapaženo. Ovaj koprivnički kultni bend davnih 80-ih oformio je čovjek nemjerljivog kreativnog duha i istančanog smisla za humor Zoran Car. Postava je doživljavala mijene pa je 1984. godine korisnom životinjom postao i Goran Bojanić, danas poznati koprivnički ginekolog. Bojanić se i prošle subote popeo na binu i, kako nam je posvjedočio, ostao zapanjen ogromnim interesom Koprivnice za njihovu svirku.
Objasnio nam je da je glavni krivac za ponovno okupljanja benda i subotnji koncert Marino Kovačić.
– Marino živi u Njemačkoj, ali unatoč toj činjenici i modernim tehnologijama njegova ideja o ponovnom okupljanju pala je na plodno tlo. Uspio nas je organizirati, a rezultat je ovaj koncert koji ćemo još dugo pamtiti – objašnjava Bojanić.
Našeg sugovornika nismo mogli ne upitati kako njegovi kolege u Općoj bolnici Dr. Tomislav Bardek gledaju na to što se odmetnuo u rockere. Kaže da većina njih nije svjesna da je u slobodno vrijeme posvećen sviranju gitare i taženju žeđi za glazbom.
– Samo su bliži prijatelji s posla upoznati s tom činjenicom, ali mnogi nisu svjesni tog, meni važnog, dijela života. Doduše, ne ističem svoju pomalo opsesivnu opčinjenost glazbom, osim što ponekad zasviram gitaru tijekom privatnih druženja – riječi su Bojanića koji je u publici primijetio nekoliko kolega, što mu je bilo izuzetno drago.
Kad smo ga pitali koliko je istine u tome da je zbog nastupa kupio novu gitaru i starke, Bojanić je kazao da je ta informacija polovična.
– Nedavno me obitelj pitala što želim povodom 50. rođendana i tom sam si prilikom dao oduška zaželjevši akustičnu gitaru na kojoj sam svirao u petak u Pubu, dan uoči samostalnog koncerta u Kugli. Što se starki tiče, njih sam kupio od poznanika kojem su bile prevelike, a meni su taman legle na stopalo. Neko vrijeme u ormaru su čekale na svoju premijeru, a onda sam ih se sjetio uoči koncerta. Budući da sam bio odjeven u crno, crvene starke savršeno su legle uz istobojnu gitaru – objašnjava nam kroz smijeh čovjek čiji se život posljednjih nekoliko tjedana odvijao na relaciji, kuća – posao – glazbene probe.
Kaže da su probe bile izuzetno ležerne bez traga nervoze ili povišenih tonova. S obzirom na to da nisu posjedovali snimke svojih pjesama, osim Uniforme i Djevojke, trebalo se prisjetiti preostalih. Bio je to zabavan i nadahnjujući proces koji je na kraju završavao odličnom gozbom koju je pripremao njihov trubač, inače kuhar, Davor Ogrinec.
Zbog loše forme, perpetuum mobile Korisnih životinja Car, ovaj puta nije zasvirao bas, ali došao je pozdraviti publiku kratkim performansom. No Car je imao dostojnu zamjenu na bas gitari.
– Zorana je na basu, na prijedlog frontmana Marina Hraščanca, zamijenio moj sin Pavle. Super se snašao u toj ulozi, a ja sam uživao u tome što sviram sa sinom koji je također zaljubljenik u glazbu – ponosno je izjavio Bojanić i dometnuo da Pavle ima bogato glazbeno iskustvo koje vuče iz nagrađivanog benda EPP, odnosno sada svira u grupi Moscau.
– Sličnog smo glazbenog ukusa. Pavle voli istraživati, tražiti nove bendove koji će ga zaokupiti i ne dozvoljava si stajanje na mjestu. Znatiželjna je duša – otkriva nam Bojanić i tvrdi da se sa sinom brzo usuglasi oko izbora glazbe koju će slušati kad negdje putuju.
Bojanić kaže da je najmanje kriv što je Pavle razvio ljubav za sviranje gitare.
– Kao klinac volio je igrati nogomet, a ja sam ga svom silom želio upoznati s čarima glazbe i sviranja gitare. Odbijao je moje pokušaje da ga uvedem u taj svijet. Tek kad sam digao ruke od te ideje, onda se sam primio muziciranja – rekao je Bojanić i dometnuo da ima još jednu neispunjenu želju.
– Volio bih u bendu zasvirati s kćerkom Petrom, studenticom prve godine kineziologije. Svojedobno je pohađala satove klavira, ali interesi su je odveli u drugim smjerovima pa je zapostavila muziciranje. No nema veze, veseli me što ćemo zajedno trenirati neki od sportova po njenoj želji – kroz smijeh pun topline kazao je Bojanić i ostavio nas u neznanju vezanom za budućnost Korisnih životinja.
– Ne znam što će biti s bendom. Ovih dana ćemo razgovarati o njegovoj budućnosti. No kako god da se dogovorili, smatram da ćemo svi još dugo pamtiti subotnji nastup na kojem se pojavilo nekoliko generacija sugrađanki i sugrađana – zadovoljno će Bojanić ne krijući da je nemalo iznenađen i zadovoljan velikim odazivom publike.
Kaže da je vjerovao u solidnu posjećenost, ali nije očekivao dupkom punu koncertnu dvoranu objekta u kojem su provodili svoje mladenačke dane uz krigle piva.
– Bilo je predobro svirati pred svojim prijateljima i sugrađanima, neponovljiv je to osjećaj. Šteta što sve u čemu istinski uživamo prođe brzinom treptaja oka. Žao mi je što nam se repertoar ne sastoji od trostruko više pjesama – naglasio je Bojanić.
