Jesen je stigla, jutra su maglovita i dani sve kraći, a mi smo nedavno našim automobilom ušli u Hladnu Vodu. Ovo mjesto administrativno pripada Općini Kalinovac od čijeg središta je udaljeno nekoliko kilometara. To je područje gdje je u davna vremena bila močvara koja je prokopom kanala za vrijeme Vojne krajine isušena, a stanovnici Đurđevca podigli svoje konake. Iz konaka, nastala su nova naselja pa tako i Ladna Voda.Po koji je usvojen krajem devedesetih godina prošlog stoljeća, Ladna Voda postaje samostalno naselje. No, sve je prolazno pa joj odnedavno mijenjaju ime u Hladna Voda a čini se da gubi i status mjesta.
Mi smo željeli saznati kako se danas ovdje živi, ali naselje nema tablu s imenom pa smo za pomoć zamolili Damira Sobotu iz susjednog sela Batinske. Pokazavši nam put, odveo nas je kod obitelji Marić s kojima smo nakratko porazgovarali. Ne treba posebno isticati da su žitelji ovdje oduvijek bili poljoprivrednici, a svako domaćinstvo hranilo je stoku, svinje i perad. Na takvom obiteljskom gospodarstvu uz majku Mariju i oca Matu odrasla je i naša domaćica Marina. Hranili su svinje i perad, te četiri krave uz čiju pomoć su obrađivali zemlje, a davale su im mlijeko od čije se prodaje moglo dobro živjeti.
– Naše gospodarstvo nije bilo veliko, no od prodaje mlijeka, teladi i nekoliko svinja godišnje, roditelji su mogli platiti obradu zemlje traktorom. U to vrijeme nije svako domaćinstvo imalo traktor i ostalu mehanizaciju. Neki su za plug upregli krave ili konje, no u selu je bilo i nekoliko vlasnika traktora koji su drugima za novac obrađivali zemlju. Većinu radova na polju radila se ručno, pa smo i kukuruz brali i ‘runjili’ ručno. Mi djeca smo imali više ideja od ove današnje koja ne mogu bez pametnih telefona. Kad se trijebio kukuruz, igrali bi se ‘luščinjem’ od kojeg su djevojčice pravile i lutke, a dječaci su pištolje i puške izrađivali sami, od drva. Kad smo pješice išli u školu u Kalinovac, zimi je nas desetak torbe stavilo na sanjke tako da smo se mogli grudati i valjati po snijegu – prisjetila se naša sugovornica. Dometnula je da su se djeca ljeti kupala u potoku koji prolazi pored njezine kuće.
Marina na obiteljskom gospodarstvu danas živi i sa suprugom Zlatkom. Stariji sin Matija završio je fakultet u Rijeci i bolji život pronašao u Njemačkoj. Mlađi sin Josip još uvijek studira, ali se zaposlio u Zagrebu, i sve rjeđe dolazi kući. Supružnici Marić bili su zaposleni, no Zlatko je doživio nesreću i u mirovini je, a Marinina tvrtka je propala, su se u potpunosti posvetili poljoprivrednoj proizvodnji. Danas u staji imaju pet krava simentalske pasmine i par teladi, a još uvijek hrane svinje i perad. Jedini u selu imaju krave i svinje, a osim njih desetak mliječnih krava drži i Đuro Paunović iz Rastove Grede koja se prostire s druge strane ceste.
– Devedesetih godina proteklog stoljeća, u Ladnoj Vodi bilo je četrdesetak proizvođača mlijeka, a danas smo samo mi – kazala je Marina i dometnula da im veliku štetu radi divljač koja živi u okolnim šumama i ima je sve više.
– Mi smo zbog divljači oko sedam hektara plodne zemlje morali zatraviti i pretvoriti u livadu. Tamo smo sijali pšenicu i kukuruz, no divlje svinje, srne i jeleni sve su nam pojeli i uništili. Prisiljeni smo unajmiti (i plaćati) tuđu zemlju koja nije blizu šume, a nemamo nikakve koristi ni od livade. Divljač je od nje napravila ‘oranicu’, a za odštetu smo dobili 700 kuna iza taj novac možemo kupiti samo tri bale sijena – požalio nam se Zlatko. Naveo je i primjer susjeda koji već tri godine obrađuje unajmljenu zemlju, ali ostaje bez uroda jer divljač sve pojede.
Upitali smo i koliko danas mjesto ima naseljenih kuća i stanovnika. Osim nas, tu je Tea, Golovi, Grumerčevi, Kovač, Barič, Patačko i Ruža Ivšakova, nabrojila je Marina i ustanovila da u deset kuća živi od 15 do 17 mještana. Najstarija je Bara Barić, a najmlađi Patrik Patačko koji ide u četvrti razred osnovne škole.
Naselje zajedno sa Rastovom Gredom ima i dječje igralište koje je osigurala Općina. Zgrada koju je nekad podigla Zadruga iz Ferdinandovca i u kojoj je kasnije bila stanica za otkup mlijeka, prostorija gdje su se okupljali mladi, a jedno vrijeme tu je bio i dućan, danas stoji prazna i zaključana. Naselje ima struju i javnu rasvjetu, telefon i Internet, vodu i plin, ali nema kanalizaciju. Groblje, crkva i pošta za stanovnike Ladne Vode je u Kalinovcu, a liječnik i veterinar u Ferdinandovcu.
Vezanost za poljoprivredu uzrokovala je i smanjenje stanovništva. Veliki problem sela je mali natalitet i puno staračkih domaćinstava. Mladi nakon školovanja odlaze u veća mjesta i gradove gdje se zapošljavaju i osnivaju obitelj, a u selo dolaze nakratko, u posjet starijim članovima obitelji koji se ne daju sa svojih ognjišta. Ipak, ovdje još uvijek ima i mladih obitelji kojima je baš Ladna Voda po volji i gdje žele ostati živjeti.
