Sibirska borovnica ili haskap je do prije nekoliko godina bila gotovo nepoznata na našem kontinentu, a sada se sve više ljudi odlučuje za njezinu proizvodnju.Tradicionalno se uzgaja u Kini, Rusiji i Japanu, a u zadnje vrijeme i u europskim zemljama.
Jedna od njih je i Hrvatska, odnosno općina Peteranec, a tamošnji su se voćari opredijelili za nju jer je otporna na mraz, nije zahtjevna, a profitabilna je pa su tako plavičasti sočni plodovi osvojili i Dejana Lukunića, vlasnika OPG-a Lukunić.
Naime, na njegovoj parceli od pola hektara gdje je posađeno oko 900 sadnica u jeku je berba, a u razgovoru nam je otkrio brojne potencijale ove zanimljive kulture.
– Ekološkim uzgojem haskapa bavim se već šest godina, a sve je počelo tako što sam naslijedio komad zemlje. S obzirom na to da je to premalo zemlje da se bavim ratarstvom, a nisam ni imao mehanizaciju za ratarstvo, odlučio sam krenuti u visokodohodovnu kulturu koja se isplati na manjim površinama. Dugo sam razmišljao što saditi, već sam bio na putu sadnje aronije koja je tada bila hit, ali sam razmišljao na način da probam nešto čega nema puno i tad sam vidio prilog u emisiji Plodovi zemlje o OPGu koji se bavi haskapom i tako je sve krenulo – kazao nam je Dejan te dodao kako na njegovom gospodarstvu berba ovog voća počinje krajem svibnja, a završava sredinom lipnja kada ne sazrijeva niti jedno drugo bobičasto voće, osim jagoda. Stoga ove borovnice nose još jedan zanimljiv naziv, majska jagoda.
– Uzgajam četiri ruske sorte i to Jugana, Silginka, Docz’ Velikana i Bakczarskij Velikan koje su kombinirane na način da si najbolje pašu za međusobnu oplodnju. Plod haskapa je bobica duguljastog oblika, plavo ljubičaste boje, mase jedan do dva grama. Odlikuje se slatko-kiselkastim okusom i sadrži iznimno visoke količine vitamina A, C i E, kalcija, kalija te ima značajno antioksidativno djelovanje. Plodovi su vrlo mekani i ne mogu se duže čuvati, ali su pogodni za izradu džemova, osvježavajućih pića i za dodavanje u sladolede i jogurte – ističe Dejan i dodaje da iako je u svijetu od davnina poznata ljekovitost ove kulture kao i primjena u tradicionalnoj medicini, u našim prostorima haskap tek počinje podizati prašinu.
Pokazalo se, naime, kako haskap pomaže sniženju visokog krvnog tlaka smanjujući tako rizik za pojavu glaukoma i srčanog udara. Osim toga, doprinosi liječenju anemije i probavnih tegoba te sprječava prerano starenje čuvajući elastičnost kože. Jedan čak japanski proizvođač sok od haskapa reklamira kao sok za mladost i dugovječnost, ističe Dejan.
Valja naglasiti i kako ova kultura nije prezahtjevna, otporna je na većinu štetnika i bolesti.
– Osim toga, jednostavna obrada tla djelomično kompenzira visoke troškove berbe. Zemlja za haskap mora biti blago kisela i ocjedita jer ne trpe previše vode koja se zadržava na zemljištu. Sam naziv, sibirska borovnica, govori nam da vole hladniju klimu te podnose dosta niske temperature pa tako u cvatnji, koja je u ožujku, mogu izdržati i do -10, iako sam imao probleme prošle godine s kasnim mrazom u travnju koji je uništio gotovo čitav nasad – naglasio je Dejan te dodao kako je najveći posao oko njih košnja i unutarredna obrada, odnosno čišćenje od trave i korova.
Doznali smo i kako u prvim godinama nema obrezivanja dok se ne razvije grm, a nakon toga grm treba orezivanjem pomlađivati.
Što se tiče špricanja, Dejan nam je kazao da s obzirom na to da se bavi ekološkom proizvodnjom, špricanje je svedeno na minimum i to samo dozvoljenim sredstvima za ekološku proizvodnju.
Bitno je reći i da se sibirske borovnice plantažno uzgajaju kao grm, razmak između redova treba biti tri metra, a unutar reda metar i pol. U idealnim uvjetima grm u punom rodu bi trebao dati od dva do četiri kilograma, ovisno o sorti, kaže Dejan.
– S obzirom na to da sam sadio jednogodišnje sadnice trebalo je malo više vremena da dođe ozbiljniji rod. Prošle godine kada sam trebalo imati malo veći prinos, mraz je uništio gotovo cijeli urod pa će ova godina biti prva sa značajnijim prinosom – dodao je.
Kako bi nasad bio što kvalitetniji, u Dejanovim borovnicama postavljeno je i navodnjavanje bez obzira što, kaže, u vrijeme rasta ploda i dozrijevanja u pravilu padne dosta kiše. Navodnjavanje je tu da pripomogne ako izostane kiša, a dobro dođe i za ljetne vrućine i sušu koje haskap teško podnosi, dodaje.
– Mrežu za zaštitu od tuče nemam jer u vrijeme ljetnih nevremena i tuče, bobice su već pobrane. Mreža bi možda dobro došla zbog zaštite od ptica jer se vole zasladiti njima – priča Dejan te dodaje da je svježa bobica haskapa prepoznatljiva po svom kiselkasto-slatkom okusu. Na žalost, kao i većina drugog bobičastog voća, ne može dugo stajati i zato je preporuka da se veće količine smrznu ili osuše i konzumiraju se van sezone.
– Pokušavam prodati što više svježih bobica. Do sada, kada je bio manji prinos, prodao sam gotovo sve, ali sada sve što ostane, ići će u sok ili džem. Najveći problem u cijeloj toj proizvodnji je samo branje jer su bobice jako osjetljive i sitne. Treba dosta vremena da se nabere jedna mjerica, a pri tome se mora paziti da se bobica na ošteti. Skoro je nemoguće brati, a da ne oštetite ni jednu bobicu. Ne mogu se dugo čuvati pa ih treba što prije konzumirati u svježem stanju. Zato omogućujem dostavu u Koprivnici i bližoj okolici isti dan ili večer nakon što se bobice uberu – kazao nam je ovaj zaljubljenik u sibirske borovnice koji je više nego zadovoljan što je izabrao baš ovu bobicu za uzgoj.
