- Sve su te premijerove eskapade u najširoj javnosti stvorile dojam kako su proračunske stavke gotovo neiscrpne, odnosno da u izbornoj godini za sve i svakoga ima dovoljno novca
Javni je sektor napokon u potpunosti shvatio kako funkcionira HDZ-ova Vlada. Jedina je opipljiva i prepoznatljiva strategija, naime, očuvanje vlasti, kako bi se Plenković domogao i svog trećeg premijerskog mandata. Tome ništa ne može stajati na putu, neovisno o tome kako će se takvo kockarsko promišljanje društvene realnosti odraziti na hrvatsku budućnost. O tome će panično razmišljati garnitura koja će nakon parlamentarnih izbora, a sve je izvjesnije da će oni biti početkom jeseni, sjediti u Banskim dvorima. Ako HDZ i pobijedi na izborima pa bude u prilici sastaviti novu Vladu, Plenković će učiniti sve da od Markova trga bude udaljen 1285 kilometara. Tolika je razdaljina između Zagreba i Bruxellesa.
Prisjetimo se, 2023. je protekla u populističkim potezima vladajućih, kojima se mimo proračunskih pravila pokušavao stvoriti dojama kako javni sektor u domeni plaća i ostalih osobnih primitaka pokušava dosegnuti razbuktalu inflaciju. To, dakako, nije bilo moguće, jer je Hrvatska u domeni prehrane, nekretnina i svakovrsnih usluga bila među negativnim europskim rekorderima. Nijedna od Vladinih bučno najavljivanih mjera obuzdavanja cijena nije imala pravog efekta. Ni do danas se u tome nismo bitno pomaknuli pa samo u Banskim dvorima ne žele vidjeti, kamoli priznati, kako je inflacija i nadalje viša od rasta plaća, a pogotovo mirovina.
Očito je da i najbolji blefovi imaju ograničeni rok trajanja pa Plenković svake noći slatko sanja kako mu gospođa von der Leyen veselo javlja da počne pakirati kufere za Bruxelles
Na to se nadovezao cijeli niz predizborno osmišljenih infrastrukturnih projekata, u svakoj županiji ponešto, u narednom srednjoročju ukupno teških više desetaka milijardi eura. U toj domeni lako izgovorenih obećanja čak ni Koprivničko-križevačka županija nije prošla uobičajeno loše, samo što je problem da se ona zaboravljaju već na izlasku iz podravske metropole. Prilikom idućeg premijerova dolaska opet će biti odigrana ista politička predstava. Lica će nam se ozariti u nadi da će taj put obećanja biti ozbiljna.
Sve su te premijerove eskapade u najširoj javnosti stvorile dojam kako su proračunske stavke gotovo neiscrpne, odnosno da u izbornoj godini za sve i svakoga ima dovoljno novca. Treba biti samo dovoljno uporan, jer si Vlada u narednim mjesecima ne može dozvoliti da bude u konfliktu s pojedinim javim službama. Čim je Vlada prošle godine prvima ozbiljnije popustila, konkretno liječnicima, došlo je do lančanih sindikalnih zahtjeva za korekcije plaća ili koeficijenata na temelju kojim se ona dugoročno izračunavaju. Možda to ne bi bilo tako dramatično da Plenković nije neprincipijelno uskratio povišice ostalom, puno brojnijem medicinskom osoblju, što je povećalo tenzije. Slijedilo je slično natezanje oko sudaca i ostalih pravosudnih djelatnika, čime je Vlada potvrdila svoj elitistički pristup javnom sektoru i time si jako zakomplicirala aktualnu predizbornu kampanju.
Zacijelo se vrhunac zapleta ipak ogleda u činjenici da u Vlada nije u konačnici realizirala ono što je obećano sindikatima, odnosno kako su oni u konkretnim izračunima shvatili te dogovore. Govori se da su postoci povećanja plaća manji, jer su pojedina ministarstva na restriktivniji način posložila koeficijente. To se u deseteračkoj mudrosti obično imenuje kao sindrom „dobivaš na mostu, gubiš na ćupriji“. Rezultat: svi se osjećaju nezadovoljno i frustrirano!
Kao što znamo, sudovi i tužilaštva su već danima u tzv. bijelom štrajku, što znači da je pravosuđe, ionako najslabija karika u funkcioniranju državnih institucija, u potpunoj blokadi. Posljedice se tek mogu naslućivati, jer bi tu tek moglo doći do ozbiljnih komplikacija, a na njih premijer nije računao.
Zato se ovih dana, i to baš prilikom otvaranja nove Podravkine tvornice tjestenine, Plenković pred kamerama oštro okomio na „nezasitne“ suce i tužitelje. Štoviše, izravno im je zaprijetio, što bi moglo značiti da se izvršna vlast želi još izravnije uplitati u rad i kadroviranje sudova i tužitelja, iako je i dosadašnjim Plenkovićevim postupanjem ugrožena ustavna neovisnost pravosuđa. Razumljivo je da je to naišlo na još veću ljutnju pravosudnog osoblja, koje najavljuje štrajk do ispunjavanja svih svojih zahtjeva. Na taj način svakog dana svjedočimo psihološkom ratu u kojem resorno ministarstvo i udruga sudaca iznose kontradiktorne podatke o postotku učesnika i odgađanju ročišta.
Pripreme za štrajk ponovno su aktualne i u udrugama liječnika i ostalog medicinskog osoblja. Tu ulogu „dizača tlaka“ medicinskog osoblja ima ministar Beroš, koji je ustvrdio da prosječna liječnika specijalista čak 3500 eura, što su njihovi predstavnici rezolutno odbacili, čudeći se ministrovu izračunu, ali još više očitoj namjeri da ih diskreditira u očima javnosti.
Ako bi, s druge strane, Vlada svima popustila, vjerojatno bi propao i dogovor sa sindikatima obrazovanja o travanjskom rastu plaća za 13,5 posto. Nastavnici i znanstveno osoblje opet bi se osjetili potplaćeni u odnosu na liječnike i suce, a to bi moglo dovesti do daljnjih polarizacija u javnom sektoru. Činovnici u državnoj upravi i lokalnoj samoupravi također ne bi mirno promatrali kako se drugima udovoljava, dok je svima poznato kako već godinama zbog niskih plaća pada interes za njihova radna mjesta.
Izvjesno je da Vladin populizam i slatkorječivost time dolaze na naplatu baš u iznimno delikatnoj izbornoj godini. Ukoliko se nevolje oko definiranja plaća poklope s prijetećom gospodarskom krizom, koja je već zahvatile glavne hrvatske trgovinske partnere unutar Europske unije, godina koja je započela bit će prepuna iskušenja, uključujući i eventualnu političku radikalizaciju, temeljenu na migracijskim pitanjima.
Kako nevoljama nikad nema kraja, Vladu bi mogli negativno iznenaditi i umirovljenici, koje je dosad uspješno držala pod kontrolom. Umirovljenici nisu zadovoljni s usklađivanjem mirovina, već traže i fiksne dodatke kojima bi se mogli nositi s rastom troškova života, poput vrednovanja godina realiziranog radnog staža. I tu je riječ o stotinama milijuna eura.
Očito je da i najbolji blefovi imaju ograničeni rok trajanja pa Plenković svake noći slatko sanja kako mu gospođa von der Leyen veselo javlja da počne pakirati kufere za Bruxelles.
