Upravo razvijamo ambalažu za pakiranje mesa, potražnja za njom je deset puta veća nego za ambalažom za jaja

Prošle smo godine investirali 330.000 eura u LPG stanicu i 70 posto proizvodnje možemo pogoniti LPG-om gdje je cijena slična trenutnoj cijeni zemnog plina. Ako se i dogodi da cijena plina raste, imamo alternativu kako utjecati na troškove s obzirom na to da je LPG vezan uz naftu pa cijena ne varira toliko značajno


Koprivnički ogranak danske multinacionalne kompanije Hartmann već godinama je svijetli primjer dobre poslovne prakse i tvrtke koja je svjesna važnosti brige za radnike. Uz to, Hartmann u kriznim i izazovnim vremenima pronalazi prilike za još bolje poslovanje, a inovacijama i eksperimentiranjem kontinuirano širi tržište s pogledom prema budućnosti. Upravo su zato prošle i početkom ove godine radnicima povisili plaće i ostala davanja i uložili u LPG terminal, a trenutno razvijaju i ambalažu za pakiranje mesa o čemu nam je u razgovoru više otkrio Dario Šumiga, generalni direktor Hartmanna Koprivnica.

GP: Jedna od velikih novosti u Hartmannu je razvijanje novog pakiranja za meso. O čemu se radi?

Hartmann ima dva glavna izvora prihoda – proizvodnju i prodaju ambalaže iz recikliranih vlakana za pakiranje jaja, a drugi je prodaja same tehnologije za tu proizvodnju. Ideja je stvoriti i treći izvor prihoda, proširiti proizvodnju i prodaju i na neko novo područje. Hartmann već dugo razmišlja o jednom takvom proširenju jer vidimo da je trend i potreba za zamjenom plastike u pakiranjima sve veća. U području pakiranja mesa ta je potreba deset puta veća, nego kod ambalaža za jaja.

GP: Nastojite li smanjiti korištenje plastike?


Plastiku nažalost ne možemo potpuno eliminirati, potrebna nam je ne bi li se spriječila eventualna migracija štetnih tvari s papira u meso te da sve bude stopostotno hermetički zatvoreno. Pri pakiranju mesa se još dodaje mješavina plinova, kisika i CO2 koji održavaju boju mesa i sprečavaju razvoj bakterija, a bez plastike takvo zatvaranje ne bismo mogli postići. Tako da se ne može bez plastike, ali se može s minimalno plastike.

GP: Vjerujem da je razvijanje pakiranja za meso u mnogom kompliciranije i osjetljivije nego kod ambalaže za jaja.

Kod pakiranja mesa podliježemo i novim certifikacijama, trenutno su u tijeku razne inspekcije nas kao dobavljača koje obavljaju kupci, a koje ćemo iskoristiti da budemo sigurni da je sve kako treba. Imamo sredstva, radimo sve iznova i u suradnji s njima ćemo najviše razgovarati o tome kako će sve izgledati kada krene masovnija proizvodnja. Sada je to desetak tisuća pakiranja dnevno, a plan je od zime proizvoditi i do 250.000 pakiranja dnevno.

Dario Šumiga, generalni direktor Hartmanna / FOTO IVAN BRKIĆ

GP: Kada je krenula testna proizvodnja?

S prvom smo proizvodnjom krenuli negdje u studenom prošle godine. Prvo smo radili podloške pa ih slali na laminaciju u laboratorij u Danskoj. U međuvremenu smo kupili taj manji stroj pa od siječnja radimo kompletnu proizvodnju. Moramo zadovoljavati ozbiljne higijenske uvjete pa bakterijske testove trenutno radimo mnogo više nego što bismo trebali. Iznimno smo oprezni iako podložak ide i kroz UV dekontaminaciju i zasad nismo naišli na probleme. U tijeku je i provođenje ankete s krajnjim kupcima da se vidi kako im se proizvod sviđa, kako izgleda, kako se ponaša u frižideru ili kad stoji drugdje…


GP: Gdje se može kupiti meso pakirano u ambalažama koje razvijate?

Zasad samo u odabranim Coop-ovim trgovinama u Danskoj, a trenutno se u ovakvu ambalažu pakira samo organsko, skuplje meso.

GP: Jednom ste rekli da se Hartmann u krizama uvijek dobro snalazio i zapravo pronalazio prilike za povećanje poslovanja. Je li tako i s aktualnom krizom?

Ova kriza bila je najteža s kojom smo se dosad suočili jer je riječ o energetskoj krizi, a mi smo izrazito ovisni o energentima. Morali smo podići cijene našim kupcima, ali ne tako da smo ih dizali fiksno, nego indeksacijom prema burzovnim cijenama energije gdje smo uz osnovnu cijenu proizvoda fakturirali i nešto što zovemo TES ili privremeni energetski dodatak i da to nismo napravili, jednostavno ne bismo mogli poslovati i našim kupcima isporučivati robu. Oni su to prihvatili, a to se nažalost kasnije reflektira i na krajnje kupce i inflaciju za koju svi znamo kakva je bila prošle godine. Jednostavno se zbog cijene energenata sve pretočila na krajnje kupce, vidite i sami da je cijena jaja porasla i više od 100 posto.

FOTO IVAN BRKIĆ

GP: Prate li to i kupci?

Prate, ali i mi im u objašnjenju tog dodatka šaljemo koju burzu pratimo i burzovne podatke za prethodni mjesec na temelju kojeg je izračun i napravljen. Mi smo tu riskirali i potencijalne tužbe do kojih nije došlo jer imamo ugovore s kupcima, no jednostavno su to prihvatili jer nije bilo alternative, a tako je postupala i konkurencija. Prihodi 2021. godine bili su 29 milijuna eura, a 2022. godine 47 milijuna eura, a do toga je došlo jer smo morali uvesti TES. Profitna stopa nam je ista ili malo niža jer se ni to nije uspjelo uvesti u isto vrijeme na svim tržištima pa smo dio tereta i sami preuzeli.

GP: Vladine mjere za ublažavanje krize zaštitite su stanovništvo, ali od gospodarstvenika često čujem da njih baš i nisu.

Što se nas tiče, slabo. Ograničili su cijenu struje za velike potrošače što smo i mi, ali prekasno jer je cijena struje tada već pala ispod ograničenja i tamo kontinuirano i ostala. Tako da mi to ograničenje gotovo da i nismo osjetili, a cijenu plina za velike potrošače nisu uopće subvencionirali. Da jesu, to bi osjetili i naši kupci. Na primjer, ukupna cijena do rujna 2021. koju smo platili za plin bila je milijun eura, a samo u listopadu te godine, troškovi plina su za taj mjesec bili malo manje od milijun eura.

GP: U jednom je trenutku bilo problema i s repromaterijalom. Kako je sada?

S repromaterijalom trenutno nemamo problema. I on je značajno poskupio u odnosu na razdoblje pandemije, no to se sad stabilizira. Osim toga, počeli smo eksperimentirati s recepturama, različitim gradacijama papira. Prije dvije godine smo investirali u tehnologiju koja nam omogućava.

GP: Dakle, imate prostora za eksperimentiranje?

Da, na primjer novinski papir spada u sortirani papir i najskuplja je i najbolja sirovina, ali postoji i nesortirani miks letaka, novina i ostalog papira koji se vraća iz sakupljanja. Sada možemo koristiti i taj dio koji se pokazao prilično dobrim, a povećavamo i udio kartonaže u recepturama i tu vidimo budućnost. Internetska prodaja raste, u opticaju je mnogo paketa, a taj papir negdje mora završiti. Ako uspijemo povećati udio kartonaže u recepturama, osigurat ćemo si sirovinu.

GP: Potražnja za radnicima uvijek je velika pa tako i u Hartmannu. Ima li na burzi kvalitetnih radnika?

Nažalost nema. U siječnju smo u jednom trenutku imali velik broj bolovanja zbog gripe, korone i drugih sezonskih bolesti pa smo trebali ljude. Prvo, teško je pronaći ljude. Oni koji se jave ostanu dan ili dva pa odu, druge mi otpustimo, neki ostanu i dulje pa su stalno na bolovanjima… Od deset ljudi koje zaposlimo, dvoje su korektni radnici.

FOTO IVAN BRKIĆ

GP: Jeste li razmišljali o zapošljavanju stranaca?

O tome još ne razmišljamo jer nekako tome nisam sklon, osim možda u krajnjoj nuždi. Nadam se da ipak još ima domaćih ljudi koji su voljni raditi u stabilnom poduzeću s dobrim primanjima. Radi se puno, to je tako, ali smo i korektni što se tiče plaća i svega ostalog.

GP: Da, slovite za poslodavca koji je zaista korektan prema radnicima.

Početkom prošle godine osnovicu plaće smo podigli za 3,5 posto, u listopadu iste godine za još 3 posto, a početkom siječnja ove godine za 4 posto, a u planu je plaću podizati i sredinom godine, zasad za 2 posto, a možda i više, ovisno o poslovanju. Podigli smo i neporezna davanja, uskrsnica je sad 132 eura, regres 265 eura, a božićnicu 265 eura i dar u naravi 80 eura.

GP: Jedan od aktualnih problema bila je i pojava ptičje gripe. Je li i to utjecalo na poslovanje?

Nismo imali velikih problema. Najpogođenije je bilo zapadno tržište, prvenstveno Belgija, Nizozemska i Njemačka, ali su nekako uspjeli namaknuti jaja pa je išla i ambalaža, no sigurno bi bilo i bolje da pričje gripe nije bilo. Srećom, tek nas je okrznulo.

GP: Kupili ste i firmu u Rusiji, kako je završila ta priča?

Početkom invazije na Ukrajinu smo tu firmu dali na prodaju, nažalost je u našem vlasništvu bila samo godinu dana, a još ju nismo prodali. Bili smo pokrenuli dobre inicijative jer je tamošnje tržište potentno za tu vrstu ambalaže, s nekim smo kolegama još uvijek u kontaktu, ali ponašamo se kao da više nije naša.

GP: To se ovdje nije odrazilo na poslovanje?
Ne, nije.

GP: Kakvo je stanje poslovanja danas, koji su planovi?

Dobro je i stabilno, snašli smo se u krizi. Prvo tromjesečje je izvrsno, prodaja je malo veća čak i od prošle godine, a izgledi za sljedeća dva tromjesečja koja su i inače slabija jer je ljeto, mijenjaju se jata i slično, također izgledaju dobro, pogotovo na domaćem tržištu. Stručnjaci i ekonomisti ponovno najavljuje poskupljenje plina prema jeseni. Prošle smo godine investirali 330.000 eura u LPG stanicu i 70 posto proizvodnje možemo pogoniti LPG-om gdje je cijena slična trenutnoj cijeni zemnog plina. Tako da, ako se i dogodi da cijena plina raste, imamo alternativu kako utjecati na troškove s obzirom da je LPG vezan uz naftu pa cijena ne varira toliko značajno. To smo djelomično napravili jer smo se bojali redukcija plina gdje se proizvodnja uvijek mora smanjiti na 50 posto jer je opskrbljivanje građanstva prioritetno. Sad se i drugi proizvođači raspituju za LPG stanice, no novi je problem da se ne može nabaviti oprema.

GP: Jeste li s narudžbama već popunjeni do kraja godine?

Popunjeni smo, ali ne do kraja. Krajem godine smo povećali proizvodnju ambalaže za 15 do 18 jaja, a prodaja te ambalaže je sad opet pala. Hoću reći, tržište se ne ponaša potpuno nepredvidljivo, ali nije baš stabilno kao prije i ono što je dobro išlo krajem godine je sada prikočilo. Tako da smo popunjeni 90 posto, a ovih 10 je ostalo za snalaženje s obzirom na tržište.

GP: Često čujemo da se na posao dolazi s grčem u želucu. Imaju li takav grč i čelni ljudi nekog poduzeća? Kako se nosite sa stresom?

Imaju, pogotovo u izazovnim vremenima kada se sve mora jako dobro razmisliti, promisliti, analizirati, dogovoriti da bi firma poslovala stabilno i profitabilno. Ne bih rekao da taj pritisak osjećam samo ja, nego cijeli rukovodeći tim. Fizička aktivnost je dobra za borbu sa stresom, trčanje ili teretana, ali mene najviše opušta igra sa sinom.

Vezani članci

Najčitanije