Raštrkano između obronaka Bilogore i Kalnika, na najvišoj točki nadmorske visine od 150 metara na površini od 12 kilometara kvadratnih, smjestilo se naselje Apatovec. Selo su prije nazivali Opatovac, a u centru sela na pročelju zgrade osnovne škole Ljudevita Modeca, još uvijek stoji tabla s natpisom Područna škola Apatovac. Iz burne povijesti naselja saznajemo i da ga je 1643. godine napao general Berger kako bi protjerao Isusovce, no u tom napadu vjerojatno nisu stradali samo isusovci. Prigodom radova na obnovi kapele svetog Petra, pronađenisu posmrtni ostaci odraslih, ali i male djece, pa mnogi smatraju da se radi o stradalima u tom napadu.
Naselje je 1931. godine imalo čak 952 stanovnika no od tada se samo smanjivalo. Apatovec danas objedinjuje zaseoke Carine, Brežanci, Lipovec i Martinci. Centar naselja je u Carinama, gdje se nalazi zgrada osnovne škole, vatrogasni dom i crkva. Na našem putovanju, mi smo se zaustavili pred kućom pokraj vatrogasnog doma gdje su nas dočekali Branko, i njegov otac Dragan Vrbanec. Ušli smo u njihovu obiteljsku kuću, gdje nam je jedan od najstarijih žitelja iznio svoja sjećanja o životu u selu. Dragan Vrbanec rođen je 10. travnja, 1931. godine. Djetinjstvo je proveo u Apatovcu a pred sam početak Drugog svjetskog rata, završio je četiri razreda osnovne škole. Njegov otac Franjo i majka Pava bavili su se poljoprivredom i imali su od dvije do četiri krave i nekoliko svinja. Obrađivali su zemlju i uzgajali vinovu lozu. Dragan se kasnije oženio i nastavio poljoprivrednu proizvodnju, a početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća kupio je staru kuću pokraj vatrogasnog doma. Zgradu gdje je danas vatrogasni dom stariji mještani su nazivali Straža. Prema pričama, za vrijeme Vojne krajine u toj zgradi je vjerojatno bila smještena manja postrojba XII. satnije križevačke pukovnije. Uoči drugog svjetskog rata neki Nemčić (čije ime nismo saznali) kupio je zgradu i u njoj otvorio dućan i gostionicu. Tijekom rata zgrada je spaljena, a nakon rata, po nalogu tadašnjeg predsjednika Narodno oslobodilačkog odbora Marka Jandrokovića mještani su zgradu obnovili i unutra je bila smještena zadruga, u kojoj je već u to vrijeme bio i telefon. Predsjednik zadruge je bio Jandroković, a nakon kratkog vremena (i manjeg požara) zadruga je prestala s radom, a zgrada je pretvorena u vatrogasni dom. Godine 1949. osnovano je dobrovoljno vatrogasno društvo, a jedan od osnivača bio je Dragan Vrbanec.
– Na mjestu gdje se sad nalazimo, nekada je bila kuća učitelja i književnika Ivana Lepušića koji je početkom dvadesetog stoljeća predavao u našoj školi. U kući je kasnije živio Lepušićev zet Andrija Videk Jurić koji je bio krojač, ali je držao i gostionicu. Ja sam tu kuću kupio 1962. godine i počeo pripreme za gradnju nove, koja je sagrađena od cigle koju smo sami radili i pekli. U to vrijeme u selu su bili razni majstori. Osim Jurića, krojač je bio i Hajduković. Ivan Pavišić, a prije i Pavel Bradičev, bili su kovači, a Mirko Zorko stolar – kazao nam je Vrbanec.
Mještani su nekada (a i danas) za život skrbili i proizvodnjom drvenog ugljena, i radom u šumama koje su se početkom dvadesetog stoljeća masovno sjekle, a trupci su iz Apatovca odlazili uskotračnom prugom i(li) žičarom.
Odmah nakon drugog svjetskog rata Mika Matukov kupio je i vršilicu koju je pokretao dizel motor Aran. Kasnije je i Dragan Vrbanec kupio vršilicu i traktor, a među prvima, traktore su kupili i Pero Habdija, Zlatko Topolko, te Dragan Crnčić i Joža Međimorec. U selo je 1959. došla i struja, a mještani su polako počeli kupovati i čekičare, radio aparate, a kasnije i televizore. Prvi tv program gledao se u vatrogasnom domu, a kasnije je televizor kupio i učitelj Dragec Ječmenjak.
Kraj je brdovit i okružen šumom, i u nedostatku oranica, žitelji su na brdima Hum, Musik, Gospočnjak, Mikači, Kremen i Brijeg uzgajali vinovu lozu. Vino su vozili u Podravinu gdje su ga prodavali ili mijenjali za žito ili kukuruz, no za to putovanje trebalo je hrabrosti i sreće, jer su ih na povratku, u močilskoj šumi često čekali razbojnici. Danas je sve manje vinograda, no zato se iz apatovečkog vrela crpi mineralna voda za koju kažu da ima i ljekovita svojstva, a iz iskustva znamo da je odlična za gemište!
Sedamdesetih godina proteklog stoljeća u Apatovcu je vrvjelo od društvenih aktivnosti. Godine 1979. osnovan je KUD Ivan Lepušić u kojemu je djelovalo stotinu članova. U KUD-u je na Dudi (muzički instrument) svirao Dragan Pavišić koji je često svirao i na svatovima i u privatnim kućama, no u selu su bili i drugi muzičari. U jednoj grupi svirali su Milan Pavišić, Nikola Pavleković, Nikola Vrbanec, Nikola Međimorec, i Slavek Blažević. U drugoj grupi su bili Đuro Međimorec, Zvonko Crnčić, Milan Crnčić i njegov otac Slavek Crnčić zvani Štancer, te Željko Crnčić. Prije njih svirao je Dragan Međimorec. Aktivna je bila i udruga žena – tadašnji AFŽ, Savez omladine, vatrogasci i NK Izvor Apatovac. Nositelj društvenog života danas je DVD kojemu je predsjednik Tihomir Pavleković, a zapovjednik Danijel Magdić.
Prošetali smo glavnom ulicom, a na pitanje: kada je naselje asfaltirano, od mještana smo dobili zanimljiv odgovor.Na sastanku Mjesne zajednice u1972. godini, od Općine Križevci je zatraženo da se Apatovec asfaltira. Kako je odgovor bio negativan, mještani su zaprijetili da će zatražiti administrativno pripajanje Koprivnici. Općina Koprivnica je u to vrijeme bila voljna pristati na to, jer Podravka još nije kupila izvor u Lipiku, pa bi joj dobro došlo apatovečko vrelo. Delegacija je zaista otišla u Koprivnicu na pregovore, a priča se da je tadašnji predsjednik Općine Koprivnica nazvao predsjednika u Križevcima i u šali upitao: Koliko mi platiš da ti ostavim Apatovac? Jeli itko kome što platio, ne zna se, no Apatovac je te 1972. godine asfaltiran, i danas je u sastavu Križevaca.
Danas u Apatovcu u osamdeset naseljenih kuća živi tristotinjak stanovnika. Naselje ima struju, javnu rasvjetu, telefon, internet i asfalt. Mještani ove godine očekuju priključak na vodovod, a nemaju kanalizaciju niti plin. U selu mliječne krave danas imaju Stjepan Blažević, Slađan Starc, Milan Crnčić, Drago Bužić, Ivica Pavleković, Milan Vrbanec i Stjepan Vručina. Mlijeko otkupljuje zagrebački Dukat. Žitelji imaju svoje groblje i novu mrtvačnicu. Danas je većina radno sposobnih stanovnika zaposlena. Prevladavaju staračka domaćinstva, a u područnu školu ide desetak đaka. Mirko Lukavski
