Fotografiranje, elektrane i sve bliži kraj

– Kaj tolko slikaš, el buši mel dost filma – veli meni Štef u jednom obližnjem selu na utakmici. Isprve ga nisam ni skužil u masi ljudi. Kako sam fotografirao utakmicu dobacio mi je, gore spomenutu rečenicu i samo što se nisam okrenuo već je lakat, bio onako prijateljski, u mojim rebrima.


– Si videl kaj je fotograf, a ne ti. Em kaj čovek fotografera, em doma sam izrađuje fotke. Mi je mam zapel za oko čovek, kak sam prvo listal te tvoje novine sam njega nekak zagledal i mam pročital. To je pravi fotograf, a ne ti kaj poslikaš hiljadu komada i normalno da bu jedna vredu – šali se Štef na moj račun. Naravno Štef ne bi bil Štef da nije vu ruki imal svoju najdražu pivicu, a v čobama več svim dobro znani njegovi cigaretlini. Nasmijal sam se njegovoj primjedbi i samo slegnul ramenima.

– Sem videl da je i šinjorina ministrica bila pri nas. Pak su Hlebine stvarno centar sveta, još da ih se malo više put sete ovi vu Vladi dok se deli nekaj, a ne samo da dolaze na tak neke ljubileje jest i pit – pomalo se rasrdil Štef i zamislio se nakratko pa nastavio.

– Moj novinar pak još su samo tri kola do kraja. Pa kaj bum ja delal vikendima dok ne nogometa. Bum moral vu birtiju iti. Nije da si ve ne popijem, ali sam bar na friškome zraku – pojadal mi se Štef, a ja sam mu lijepo objasnil da ko i svake godine bude malonogometnih turnira i da se navek najde nekaj za delat. Vijest o malonogometnim turnirima ga je oraspoložila.

– Je, sam na njih prav za prav i pozabil. Sam nek nam sunčece sije tak kaj bumo mogli i na te turnire dolaziti. Ak bu sunčece sijalo bu nam i grožđe bolje rodi, začas pemo i vu berbe. Ve sem se zmislil pak to bu dobro i za ove vu Križevcima kaj buju zgradili električnu elektranu. To su se dobro zmislili, si koji očeju moru posuditi novce kaj se bu to zgradilo. To bu ko negdar dok je sega bilo i se je bilo naše, a ne kak ve vu kapitalizmu kaj je se njihovo – pohvalil je Štef križevačku inicijativu za izgradnu solarne elektrane i izgovoril još par proleterskih parola. Nije mu dugo trebalo da se prebaci na drugu temu.


– A bu se delalo i vu našoj Koprivnici. Od kak je došel onaj novi ravnatelj svako malo se nekaj dela. Ve sem videl da buju celog muzejskog trga napravili. Tak treba, morti buju počeli dolaziti švabe pa se morti i mi openezimo kako oni dole vu dalmaciji – dok mi je pričal to na drugoj strani igrališta Štefu je došel kum i nazval ga je, pa je ovaj brže bolje otišel, ne bi li si s kumom popil još koju.

Vezani članci

Najčitanije