[GLASne PRIČE] Proveli smo dan na terenu s poštarom Vedranom Đuranecom

Vedran Đuranec jedan je od najpoznatijih gradskih poštara mlađe generacije koji je zbog svoje susretljivosti, srdačnosti i predanosti poslu pridobio srca brojnih Koprivničanaca.

– Radni dan počinje klasičnim odvajanjem pošte po ulicama i rajonima, a nakon što je ona sortirana u skladištu, poštar je preuzima te je sam još jednom slaže kako mu najviše odgovara, primjerice po brojevima u određenim ulicama koje taj dan prema rasporedu obilazi  – pojašnjava Đuranec.

Pošta koju raznosi ponekad teži i do 50 kilograma, no ne žali se jer od kada su dobili nove moderne bicikle s električnim pogonom rad je uvelike ubrzan i olakšan pa se ni 20-ak kilometara koje dnevno prevali u svojem rajonu  više ne čini toliko zahtjevnim.

– Na početku karijere bilo je teže i trebalo se naviknuti na stare teške bicikle i mnogo hodanja, no s godinama uđete u rutinu i postanete izdržljiviji. Problem su zgrade s mnogo katova koje nemaju lift, a pogotovo u situacijama kada dostavljate preporučena pisma koje ne možete ostaviti u sandučiću pa cijelu torbu morate tegliti sa sobom na vrh zgrade, no sve se izdrži  jer to nam je u opisu posla – iskreno objašnjava Đuranec.

Poznaje svaku gradsku ulicu, a kako kaže, nerijetko se događa da ga tijekom vožnje zaustavljaju turisti koji šeću gradom i traže upute kako stići do određene lokacije  na što on spremno i strpljivo odgovara.

Za poštarski posao specifična je i ovisnost o vremenskim prilikama koje njemu i kolegama često zadaju glavobolju, no kaže kako je navikao raditi po svim uvjetima, bila vani kiša, snijeg ili 40 stupnjeva te kako to u pravilu ne utječe da pošta uvijek stigne na vrijeme. Druga specifičnost poštarskog zanimanja je  otvorenost i pristupačnost prema klijentima, a s time naš sugovornik nikada nije imao problema, štoviše, svi ga znaju kao vrlo uljudnog i susretljivog poštara koji uvijek pronađe vremena za uputiti lijepu riječ.

– Svakodnevno se susrećem s raznim tipovima ljudi, no svima pristupam jednako i s osmijehom na licu jer on ništa ne košta, a otvara brojna vrata. Stariji ljudi su obično razgovorljiviji, a neki od njih su i prilično usamljeni pa jedva čekaju da donesem pismo ili mirovinu kako bi kratko razmijenili koju toplu riječ – kazuje Đuranec te dodaje kako mu teško pada kada sazna da netko od ljudi kojima je godinama nosio poštu preminuo ili odselio jer s vremenom se razvije i prisnost.

U svojoj je karijeri dostavljao  raznorazne pakete i pošiljke, a upitali smo ga i kako je praktičnost i brzina interneta utjecala na rad poštanske službe te osjeća li  opasnost da bi njegovo zanimanje moglo s vremenom postati prošlost.

– Iako mnogi misle kako nam je Internet jako naštetio, u biti je situacija obratna. U zadnjih nekoliko godina mnogo je ljudi počelo kupovati online pa se i naš obujam posla proširio te uz klasične pošiljke i pisma, sve više dostavljam manje pakete kupljene preko web trgovina. Jedino što sam primjetio je izumiranje slanja čestitki i razglednica kojih je nažalost sve manje, no nema straha za našu profesiju jer većina  stvari se neće nikad moći poslati u digitalnom obliku, tako da će posla uvijek biti – optimističan je Đuranec.

Uručivši jedno takvo pismo, užurbano sjeda na svoj prepoznatljiv žuti bicikl i juri dalje na novu adresu jer kaže u ovom poslu je najbitnija brzina i točnost, a i torba je puna rješenja o povratu poreza  na koji mnogi nestrpljivo čekaju. U prolazu pozdravlja nekolicinu penzionera koji mu srdačno mašu, a nama kazuje kako voli to što radi iako ima dana kada je zbog obima posla  fizički jako naporno izdržati tempo.

– Izabrao sam ovo zanimanje jer volim  raditi s ljudima i nisam požalio. Odlazak na posao me još uvijek veseli i to je dobar znak, a mogu reći kako sam nakon petnaest godina rada stekao i poprilično iskustvo koje sam u nekoliko navrata u svojstvu mentora prenosio i na mlađe kolege – kaže Đuranec.

Dodaje  kako je zadovoljan smjerom i modernizacijom poštanske službe koja se provodi unazad nekoliko godina.

– Mi na terenu u radu s korisnicima najbolje vidimo koliko je poraslo zadovoljstvo našim uslugama, a vjerujem kako će u budućnosti biti još zadovoljniji. Brži smo i efikasniji, pouzdani i točni, a takvi ćemo i ostati – ponosno je zaključio Đuranec.

U karijeri je bilo raznih šaljivih situacija, a najčešće sam zbog pasa bježao iz dvorišta  

U svojoj poštarskoj karijeri susreo se s raznim zgodama i nezgodama, a najviše je bilo šaljivih situacija s vlasnicima pasa koji su ga često uvjeravali kako njihovi kućni ljubimci nemaju ništa protiv poštara.

– Znalo se dogoditi da kao još neiskusan i mlad poštar naivno uđem u nečije dvorište i nekoliko trenutaka nakon toga trčim van glavom bez obzira  jer pas nije bio na lancu iako bi me vlasnik uvjeravao da mi se ništa ne može dogoditi. Znali su ugristi za nogavicu i ne puštati što nije nimalo ugodno iskustvo, pa sam  po ubrzanom postupku memorirao sva dvorišta sa potencijalnim opasnostima i nakon toga više nije bilo problema – kroz smijeh nam je ispričao Đuranec te dodao kako se ne ljuti ni na ljubimce ni na vlasnike jer to sve to ide u rok službe.