Iz dana u dan izlaze na vidjelo novi detalji vezani uz smjenu, makar u formi iznuđene ostavke, voditeljice USKOK-a Vanje Marušić. S komentarima se ne javljaju samo brojni oporbeni lideri i aktivisti, već i neovisni analitičari i pravni stručnjaci. Na raznim se primjerima dokazuje da tužiteljica za organizirani kriminal nije pala zbog navodnog zataškavanja prometne nezgode svog vozača. Zbog puno ozbiljnijih ‘previda’ nisu smijenjeni razni državni dužnosnici, među kojima su i oni koji su osuđeni čak i za kaznena djela koja u suprotnosti s poslovima koje obavljaju. U medijima je navođeno i niz konkretnih imena, koji Banskim dvorima nisu sporni.
U državnim se institucijama, dakle, svjesno žmiri na vrlo teške oblike povreda radne dužnosti, pogotovo ako je riječ o vlasnicima HDZ-ovih iskaznica. S druge strane, krajnje je ozbiljan problem što vozač koji uopće i nije zaposlenik USKOK-a u svom radnom vremenu i bez alkohola u krvi napravi prometnu u automobilu koji odlukom nadležnih iz resornog ministarstva nema kasko osiguranje. Stručnjakinja s Pravnog fakulteta napominje da Vanja Marušić po pravilnicima te institucije nije bila ni dužna o tome posebno informirati glavnu državnu odvjetnicu. To s redovnim zadacima nije imalo nikakve veze. Zato u državi koja je ruinirana organiziranim kriminalom, korupcijom i klijentelizmom glavni problem postaje procjena nečije posredne i krajnje upitne moralne odgovornosti. Gospodo vladajući, od koga vi to radite kolektivne bedake?! Smije li svaki nekorumpirani i dobronamjerni građanin šutjeti o takvom grubom obezvređivanju i omalovažavanju zdravog razuma?!
Prosječni se hrvatski građanin i nakon nekoliko desetljeća življenja u demokratskom okružju boji istinski raspolagati svojim ustavnim i ljudskim pravima, i od sveg će negativnog okretati glavu. Bitno je da vlast njega ne dira. Štoviše, vladajući će mu svojim populističkim mjerama čak i dati nešto što možda i nije očekivao. Iz državnog će mu proračuna, koji se puni njegovim novcem, ‘pokloniti’ neki socijalni džeparac.
Vjerovat će da se jadna Vlada lomila od muke da bi mu gorivo na crpkama bilo koji cent jeftinije nego što je moglo biti. Sažalijevat će jadnog ministra gospodarstva koji se toliko trudio da popiše cijene nekoliko domaćih trgovačkih lanaca, a koji su u međuvremenu počeli sustizati lance koji na tu predstavu nisu pristali, jer im je ista ta vlast takvo ponašanje omogućila manjkavim zakonskim rješenjima. Zahvaljivat će se HEP-u kao državnoj tvrtki što ima manju cijenu struje, kojemu će ista ta sirota Vlada upumpavati milijarde iz državnog proračuna u tu kompaniju, i to u situaciji kad je ona postala i ozbiljni izvoznik struje. Čudit će se silnim investicijama u pojedine infrastrukturne projekte, koje ionako dolaze iz europske blagajne, a Vlada puno toga nije ni uspjela potrošiti, što je posebno vidljivo kod obnove od potresa.
Nabrajanje tih silnih Vladinih dobročinstava moglo bi potrajati, jer neki naprosto žele vjerovati ono u što se ne može vjerovati. Nije pritom bitno što će povremeno imati mučninu od vlastitih intelektualnih i moralnih posrnuća. Njima će držanje ljestvi vladajućim kleptomanima ipak donijeti poneku mrvicu. Odavno su spoznali da se od poštenja i principa ne živi. Oni, koliko god to nekome moglo ružno zvučati, naprosto žele biti korumpirani. Posljedica je to činjenice da su u Hrvatskoj svjesno stvorene cijele društvene grupe, po nekima i slojevi, koji žive od državnog proračuna. One su dugoročni garant HDZ-ova opstanka na vlasti.
Da ne bude zabune, HDZ i mora ostati na vlasti, s obzirom da je u suprotnom slučaju vrlo izgledno da će se žurno otvoriti svima znane korupcionaške afere zbog kojih je Vanja Marušić pod svaku cijenu morala biti uklonjena sa svoje dužnosti. To znači da bi Remetinec opet dobio cijeli niz uglednih stanara, kao i nakon Sanaderova pada. Teško da bi u tim okolnostima premijer Plenković završio u fotelji u toliko željenom Bruxellesu. A on je jedino mjerilo svih stvari. Sve može propasti, ali ne i on osobno.
Potvrđuje to i činjenica da su vladajući ovih dana donijeli odluku da se povlaštene mirovine, koje u kriznom razdoblju bile umanjena za deset posto, vrate na prvotnu razinu. U drugoj polovici ove i početkom iduće godine opet će dosegnuti prvotne iznose. Tako će se jaz između umirovljenih branitelja, saborskih zastupnika i državnih dužnosnika u odnosu na neprivilegirane umirovljenike, za dio kojih nije jasno kako uopće i preživljavaju, dodatno produbiti. Približavaju se parlamentarni i predsjednički izbori pa drugačije ni ne može biti.
Isto tako, puno više od visokom inflacijom potaknutog rasta u javnom sektoru porast će plaće sudaca i ostalih segmenata pravosudnog sustava, koji će tako biti potaknuti da više razmišljaju kome i kako presuđuju. To će rezultirati prijetnjama štrajkovima kod ostalih skupina korisnika proračunskih sredstava. Oni će također morati nešto dobiti.
Posljedica će svega toga biti da će licemjernoj državi naglo porasti rashodi. A kad deficit raste, ista ta državna administracija priželjkuje ostanak visoke inflacije, jer ona, što bi trebala razumjeti svaka iole obrazovana osoba, ponajbolje koristi punjenju proračuna. Banski će dvori s jedne strane javno proklinjati inflaciju i nabrajati fluidne i pomalo komične mjere, po kakvima je već naširoko poznat ministar Filipović, da se ona vrati u normalu, a s druge će strane panično promatrati dinamiku uplata u proračun.
Na kraju će, kako to biva, najviše izgubiti oni koji ionako najmanje imaju, znači zaposlenici s manjim prihodima i većina umirovljenika. Nema veze, takvi su ionako neredoviti u izlasku na birališta.
