Uostalom, mislim da Kartagu treba razoriti! Tako je svaki svoj govor tijekom Trećeg punskog rata počinjao rimski senator Katon Stariji. Kartage nema više od dva milenija, ali se ta misao održala do naših dana. Njome se na metaforički način želi naglasiti da postoje problemi i situacije koje su tako ozbiljne i toksične da ih kad-tad treba energično razriješiti. Tek se u takvom scenariju može očekivati neki ozbiljniji pomak.
Kakve to ima veze s aktualnom hrvatskom situacijom? Poprilične. Tiče se vladajućeg HDZ-a, koji se iz dana u dan dokazuje kao rak rana hrvatskog društva. Prošlotjedni megaskandal oko INA-e na drastičan je način potvrdio zastrašujuće razmjere korupcije i klijentelizma koje u pravilu nekažnjeno demonstrira stranka na vlasti. Upravljački sustav koji je uspostavljen u spomenutoj hrvatskoj kompaniji od strateškog interesa, i to u energetski najosjetljivijem razdoblju posljednjih desetljeća, duboko je uznemirio svakog građanina koji ima barem mrvicu društvene odgovornosti.
Ako je pljačka vrijedna milijardu kuna moguća na četvrtoj razini upravljačke odgovornosti, što se tek događa na onoj prvoj, gdje madarski i hrvatski članovi poslovodstva već godinama rade na različitim kolosijecima?! Bojimo se to i pomisliti. Svatko tu ima svoje ‘lovište’. Sve ono što se događalo oko tihog prekida ozbiljnog rada u hrvatskim rafinerijama sada dobiva novu dimenziju. Iz jedne u drugom kontekstu izrečene ljutnje premijera Plenkovića jasno je i da su razmjeri ‘izvoza’ plina s hrvatskih polja u državu koja ima prevagu u upravljačkim pravima puno veći nego što se to moglo pretpostaviti. Zacijelo je riječ o šteti nanesenoj hrvatskim energetskim interesima koja se tijekom godina mjeri u milijardama kuna.
A neki tvrde da je i to samo vrh ledene sante. Nakon INA-e, ukoliko istrage ne budu svjesno opstruirane, što više nikog ne bi trebalo iznenaditi, na red za preispitivanje poslovanja trebale bi doći i ostale javne tvrtke. Naime, mnogo je čudnih odluka, ali i kadrovskih rješenja, vezano i uz HEP, nevjerojatno je što se sve godinama plete oko Hrvatskih šuma, teško da netko može racionalno suditi o Hrvatskim cestama i autocestama, a kiseli osmjeh izaziva i pomisao na razinu kaosa u Hrvatskim željeznicama. Jednom riječju, cijeli je javni sektor velika igraonica i bankomat vladajuće stranke, u kojem pojedine interesne skupine nerijetko prelaze granicu uobičajene neracionalnosti, krivih poslovnih poteza, ali i otvorenog grabeža.
Jasno, Plenkovićev kabinet i vodstvo HDZ-a o svemu tome nemaju blagog pojma. Kad u javnosti pukne koja afera, ponekad zahvaljujući novinarskim istraživanjima, a ponekad podacima koje iscure iz pojedinih financijskih institucija, Vladini piarovci to pokušaju prikazati kao svoje nove uspjehe na razotkrivanju kriminala. Izgleda nevjerojatno, ali postoje i oni koji su iz vlastitih interesa voljni tome povjerovati.
Suštinski je problem što oni koji su svjesni te količine i razine političkih obmana, a takvi su ipak u osjetnoj većini, nemaju snage i volje, kao ni adekvatnih političkih mehanizama, da se tome ozbiljno suprotstave. Tako nekoliko dana ili pokoji tjedan traje medijska gužva, uz koje spektakularno uhićenje bez adekvatne presude, a onda opet sve ide po starom. Korupcija i klijentelizam nastavljaju destrukciju hrvatske države, i nadalje od strane onih koje je najviše ‘vole’, najviše mašu njenim zastavama . Toliko je, dapače, obožavaju da je u njihovom čeličnom zagrljaju, kako bi iz nje nekažnjeno isisali što je moguće više.
Tu opet dolazimo do navedene metafore Katona Starijeg. Savršeno je razumljivo da je HDZ-ov model vladavine neodrživ, dapače krajnje opasan. Hrvatska na toj osnovi nema budućnosti, ukoliko ne želimo da bude na razini Bosne ili Srbije, eventualno u Unijinim okvirima u dosezima beznadne Bugarske. Oni koji su na vrijeme shvatili HDZ-ov poučak već su, nažalost, iselili u zemlje bez stranačkih iskaznica i sponzoriranog gospodarskog kriminala. Ostali su oni koji mahom šute, eventualno u prikrajku nešto gunđaju i strpljivo čekaju da se Plenkovićeva stranka samokritički popravi. Po Duhu Svetom. Malo smo skeptični u uspjeh tog procesa.
Još je uvijek nezamislivo da članovi i aktivisti te stranke, na što je ovaj list već ukazao, dignu svoj glas i traže radikalnije promjene u načinu funkcioniranja i kadrovskim kriterijima svoje stranke. Zamislite da naši lokalni stranački dužnosnici, primjerice Sobota i Felak, stanu pred Plenkovića i kažu: ‘Ovako više ne može! Ili ćemo se radikalno mijenjati ili mi odlazimo!’. Smiješno je i pomisliti na takav scenarij.
Jedino što je u toj političkoj burleski dobro je nelagoda koja se uvukla u Banske dvore i na Trg žrtava fašizma. Premijer je kao nešto zaprijetio Mađarima. Najavljuje odlučne poteze, što god to značilo. Umjesto pomoći ugroženim građanima u najavljenom iznosu od šest milijardi kuna, sada se barata sa čak 15 milijardi. Najavljuju se socijalne mjere slične onima kakve je, pazi slučajnosti, nekoliko mjeseci ranije uveo dragi nam Orbanov režim. Plenković je svjestan da mu se ovoga puta ozbiljno trese stolica i više ne pita za cijenu svog opstanka. On si je ionako važniji od države koju predvodi.
Uostalom, mislim da Kartagu treba razoriti!
Željko Krušelj
