Kontinentalni i morski turizam su kao borba Davida i Golijata. Da je Renesansni festival kreiran na Jadranu, komotno bi mogao trajati cijelo ljeto

Turizam je u posljednjih nekoliko godina jedna od gospodarskih grana od koje se najviše očekuje, a ulaganja u njen razvoj zalog su za uspješnu i lagodnu budućnost, posebno na Jadranu. Kontinentalni turizam, s druge strane, još uvijek kaska za obalom, a gradovi poput Koprivnice koji nemaju atraktivnu povijesnu jezgru ili druge očite turističke posebnosti, prisiljeni su razmišljati izvan okvira. To već punih 18 godina nastoji činiti Renato Labazan, direktor Turističke zajednice grada Koprivnice koji u razgovoru otkriva kako se Koprivnica nosi s raznim ‘turističkim’ izazovima.

Koliko su se turisti i turizam promijenili u ovih 18 godina koliko ste na čelu Turističke zajednice grada Koprivnice?


– Trendovi u turizmu konstantno se mijenjaju, osim kupališnog turizma, isto tako zahtjevi, prohtjevi i očekivanja turista. Turizam prolazi kroz sve transformacije koje i općenito zahvaćaju društvo poput digitalizacije, pandemije, inflacije i rata u Ukrajini te se treba nositi s tim izazovima. Razvijati turizam na jednom uskom, pretežito urbanom i kontinentalnom području kao što je Koprivnica je vrlo izazovno jer nedostaju resursi svih vrsta.

Što Koprivnica nudi turistima koji se ovdje zateknu u vrijeme kada ne traje neka manifestacija ili slično?

– Koprivnica nema enormne turističke atrakcije s kojima bi privlačila turiste tijekom cijele godine, a i sub-urbani prsten grada nije velik kao kod nekih drugih. Stoga se trebamo naslanjati i na resurse koji okružuju grad, naročito sa stajališta da posjetitelja ne zanima gdje su administrativne granice pojedinog područja u koje dolazi. Sustav turističkih zajednica je takav kakav je, no ne zabranjuje povezivanja ili udruživanja susjednih turističkih zajednica što mi i radimo kao na primjer sa Turističkom zajednicom Središnja Podravina koja nas praktički okružuje i s kojom smo inicirali i provodimo neke projekte poput buduće Vinske ceste, prve takve u našoj županiji ili pak biciklističke ceste. Tu je i promocija, zaštita i obnova podravskih kleti, povezivanje starih zanata i drugo. Naravno, naši projekti imaju podršku i Županijske turističke zajednice te isto tako imamo usku suradnju s Turističkom zajednicom grada Čakovca na projektu Porcijunkulova.

Koje su prednosti Koprivnice u odnosu na neke druge okolne gradove?

– Možda bi bolje bilo da krenemo s nedostacima Koprivnice, a jedan od njih je loša prometna povezanost, naročito sa sadašnjim glavnim emitivnim prostorom Zagreba i okolice, vrlo slabo gravitacijsko područje u što spada gustoća stanovnika, standard, navike i slično, a onda i ono najvažnije – resursna osnova. Nažalost, sama Koprivnica nema značajniju resursnu osnovu, ali usprkos svim tim negativnim faktorima bez kojih je ozbiljniji turizam gotovo nemoguć, unazad 20 godina stvorili smo vrhunske turističke proizvode u ‘inkubatoru’ Turističke zajednice, a koji su postali ogledni primjeri u Hrvatskoj. Sva događanja koja produciramo tijekom godine u sjeni su najbolje turističke manifestacije Hrvatske, Renesansnog festivala, što je normalno i u drugim sredinama u zemlji. Primjerice, danas je nezamislivo da svako mjesto koje drži do sebe nema klizalište, no pred gotovo dvadeset godina mi smo bili ti pioniri koji su tome utrli put i od kojih su drugi gradovi tražili savjete o tome kako napraviti klizalište. Stari zanati koje restituiramo svih ovih godina najautentičniji su i najbrojniji u cijeloj Hrvatskoj. Na zapuštenoj smo fortifikaciji stvorili događanje na koje dolazi najviše turista u županiji, Renesansni festival. To je brend temeljem kojeg se može razviti cjelogodišnji turizam i to kapitalnim ulaganjem u na primjer Povijesni park, naravno, uz podršku Grada.


Kakav je trend broja posjetitelja i noćenja u Koprivnici?

– Nakon pandemije broj posjetitelja kao i noćenja raste, no komponenta noćenja je vrlo diskutabilna što se kontinenta tiče, osim topličkih destinacija, i nije dobar pokazatelj razvoja turizma na kontinentu s obzirom na to da u te brojke ulaze podaci koji vrlo često nemaju veze s turizmom.

Koje je vaše osobno mišljenje o smjeru razvoja gradskog turizma? Je li ovo što nudimo – manifestacije, tradicijski turizam – dovoljno ili treba napraviti nešto više ili drugačije? 

– Koprivnica je pri vrhu gradova s najviše manifestacija, a prepoznata je po povijesnom turizmu, dok je tradicijski turizam vezan uz naivu koja ima ruralni karakter. Za nešto više nema postojećih resursa već ih treba umjetno stvoriti i naravno financirati, a to nije uloga turističke zajednice.

Može li se kontinentalni turizam nositi s Jadranom?

– Borba Davida i Golijata. Da plastično objasnim na primjeru Renesansnog festivala – da je takva manifestacija kreirana bilo gdje na obali, mogla bi se komotno održavati cijelo ljeto.

Ima li Koprivnica suvenire? Na tom tragu, postoje li konkretniji planovi za ‘suvenirnicu’ na Zrinskom trgu?


– Naša posebnost u odnosu na druge je proizvod koji ima veliki potencijal i jedan je od onih koji su nastali u ‘alkemičarskoj radionici’ turističke zajednice, a to je kopriva, biljka po kojoj je naš grad u srednjem vijeku i dobio svoje ime, a koja se u posljednje vrijeme iz korova promeće u ljepoticu s iznimnim nutritivnim i ljekovitim svojstvima. Dosad smo u suradnji s gospodarskim subjektima razvili cijeli asortiman suvenira i proizvoda od koprive poput piva, rakije, vina, gina, koprivnjaka, tjestenine, pralina i drugog.

S obzirom na to da je Renesansni festival jedna od većih kontinentalnih manifestacija, koliko košta njegova organizacija i koliko TZG Koprivnica uspije uprihoditi?

– Po raznovrsnosti sadržaja, Renesansni festival najveća je manifestacija Hrvatske, a naročito se ponosimo činjenicom da je jedina velika manifestacija u Hrvatskoj koja nema ni jednog koncerta. To se vrlo često zanemaruje i namjerno prešućuje jer organizirati koncerte ili sadržaj koji će bez njih privući na desetine tisuća turista nije za usporedbu. Nadalje, među prvima smo, ne samo u Hrvatskoj, već u Europi, zabranili plastiku i uveli najviše ekološke standarde koje nema niti jedna velika manifestacija u zemlji, a što nadalje pokazuje koncepcijsku i organizacijsku razliku u odnosu na druge. Renesansni festival jeftiniji je od bilo koje poznate velike manifestacije, a razlog je taj da sve radimo sami bez skupih agencija, režisera, scenarista, voditelja, a u konačnici i bez skupih estradnih zvijezda i zvjezdica. Gotovo svi troškovi pokrivaju se iz ulaznica, sponzora i naplate najma prostora tako da koprivnički porezni obveznici ne financiraju ovu veliku manifestaciju. Koprivnica je jedini grad u Hrvatskoj koji ne mora financirati svoju centralnu manifestaciju. 

Koliko se Renesansni festival može inovirati s obzirom na strogo zadanu tematiku i povijesne fakte?

– Kao povjesničar, osobno određujem glavnu temu svakog Renesansnog festivala, a vrelo atraktivnih povijesnih tema je nepresušno. Uz to, u Europi postoji veliki broj atraktivnih pojedinaca i skupina koji se mogu sjajno inkorporirati u program, što će se zasigurno i događati. 

Hoće li se festival prostorno širiti? Jesu li bedemi premali za ogroman interes posjetitelja? 

– Kad imamo sreće s vremenskim prilikama, ogroman prostor bedema postaje premali za tisuće posjetitelja, no ne planiram površinsko povećanje. Za usporedbu, najpoznatija svjetska povijesna manifestacija Kaltenberg odvija se na nešto manjem prostoru od naših bedema. Ipak, planira se vremensko ‘proširenje’ pa bi festival trajao dva ili više vikenda.

Što s prostorom bedema u ostatku godine?

– Prije desetak godina predložio sam koncept i idejni projekt za oživljavanje bedema tijekom cijele godine. To bi podrazumijevalo izgradnju povijesnog naselja na južnoj glasiji bedema te rekonstrukciju šupljeg bedema s adekvatnim sadržajem kao i rekonstrukcije južnog mosta prema ulaznoj kuli (Oružani), no to je tada bila previše futuristička ideja, a i konzervatori se s većinom nisu slagali.

 S čime se konzervatori slažu, odnosno što se može?

– Konzervatorska struka i turizam su u svojevrsnoj diskrepanciji. Naravno da je potrebno brinuti o kulturnoj baštini i ja se kao povjesničar s time slažem, no kulturne vrijednosti bez funkcije u turizmu ne mogu imati gospodarskog smisla. Dobar primjer su mnogi dvorci, ruine i fortifikacije koje su obnovljene baš zahvaljujući razvijanju turizma nekog prostora.

FOTO / IVAN BRKIĆ

 

Vezani članci

Najčitanije