Milijun puta izgovorena rečenica da je pas čovjekov najbolji prijatelj nikad neće postati izlizana. Koliko su to dobre i plemenite životinje, a posebno labradori i zlatni retriveri, dobro zna Marijana Hadžija iz Kloštra Podravskog. Rekli bismo da se čovjek koji nikad nije imao psa može smatrati siromašnim jer ljubav koju te životinje pružaju nikako se ne može mjeriti.
Osoba koja odrasta uz takvu životinju poprima novi pogled na život, na vjernost i bezuvjetnu ljubav. Posebna su priča terapeutski psi koji pomažu potrebitima.
– Krenula sam u cijelu priču prije pet godina. Pas Marley, po kojem je uzgajivačnica dobila ime, nije bio naš već smo ga dobili kao terapeutskog psa. Naš sin Mario ima epilepsiju od druge godine života i Marley je došao kao melem na ranu – priča Marijana Hadžija. Dok njenom sinu nije dobro, pas točno zna i ne miče se od njega. Vlasnici su u jednom trenu tražili Marleya natrag, a oni su onda nabavili kujicu da bi se koji dan kasnije Marley ipak vratio kod obitelji Hadžija.
Uz nagovor prijatelja koji imaju uzgajivačnicu druge pasmine, Marijana je krenula u cijelu priču i kad se prva kujica okotila sve joj je bilo strano. Ipak, malo po malo pohvatala je konce cijele igre. Tim psima život je igra. Strašno su veseli, strašno su pametni i sve bi dali za hranu. Lako se dresiraju, zdravi su, ponajviše jer imaju vrhunsko podrijetlo, ali i jer se Marijana i njena kćer Mirna sjajno brinu za njih.
Kujica koja se okoti kod obitelji Hadžija dobije jednu cijelu kokoš, unutra je riža, jabuke, mrkva, celer i to je sve unutra, plus dehidrat. Gazdarica se brine za kujicu, da ima snage hraniti te sve mlade snage koje su taman stigle na svijet. Ništa im ne nedostaje čemu svjedoči izjava Marijaninog supruga Kreše koji kaže da je u njihovoj kući najbolje biti pas.
– Veseli me što svi ti psi odu u dobre obitelji s kojima ostanemo u kontaktu, oni uvijek imaju još pitanja, sve ih zanima, šalju nam slike tih pasa i to nam je velika radost – govori Mirna, Marijanina kćer koja se s majkom brine o svemu. Uzgajivačnica imena ‘Marley and me’ i sada ima prekrasno leglo mladih labradora, odnosno labrador retrivera, kako im piše u knjižici.
U prelijepoj uzgajivačnici u Kloštru Podravskom trenutno su četiri kujice za reprodukciju, a mužjaka, šesterostrukog šampiona, Marijana je uvezla iz Ukrajine. Idu po mnogim izložbama, uzgajaju najljepše, pobjedničke pse.
– Naučila sam da treba krenuti od prvih dana, od tri mjeseca starosti, na izložbe. Učimo ih odmah sve, od dva mjeseca starosti kreću sa socijalizacijom. Vježba se poslušnost, dok im se kaže ‘ne’ da je to tako, da hodaju uz lijevu nogu, da se fokusira na vlasnika, da dozvoli otvorit zube, muški moraju dati i opipati testise – priča Marijana.
Psi se moraju normalno ponašati, a baš ih to uče odmalena na imanju obitelji Hadžija. Kolika je Marijanina ljubav prema psima svjedoči i činjenica da je samo nekoliko dana nakon operacije kralježnice putovala na izložbu u Karlovac, to je stvarno luda volja.
Njeni psi odlaze u Švicarsku, Austriju, Njemačku, Sloveniju, Italiju i naravno Hrvatsku koja je prepuna njihovih lijepih pasa. Da bi se bavio uzgojem pasa morate to baš voljeti, kažu Marijana i Mirna.
– Ljubav prema psima razvila mi se uz Marleya i prvu kujicu. Sve mi je bilo nepoznato, ali dok osjetiš ljubav tih malih životinja i vidiš koliko su sretne obitelji koje iz uzmu, to je neopisivo – kaže Marijana. Jedni ljudi iz Zagreba kupili su od njih psa, zvali su ga Charlie, ali je naletio poštar i pregazio ga.
Nikad ga nisu prežalili, pogotovo njihova djeca. Marijana je tad dobila leglo od 11 komada i primijetila je da joj stalno ‘lajkaju’ slike pasa na Facebooku. Javila joj se i pitala jesu li ikad nabavili novog labradora, a ona je odgovorila da nisu jer ovog ne mogu prežaliti. Tad je Marijana odlučila napraviti dobro djelo.
– Jedanaestog psa iz legla poklonila sam toj djeci jer vjerujem da se dobro dobrim vraća. To nije bilo nikakvo čudno štene, to je bilo normalno štene, a sad je tak’ prekrasan pas, mažen i pažen, putuje svugdje. Kad sam im poslala poruku da ću im pokloniti psa nisu mogli vjerovati – ispričala je Marijana.
Igra sa psima toliko čovjeka opusti, napuni baterije, njihovo veselje je poseban lijek. Sve se svodi na to da je kod obitelji Hadžija krenulo od velike, velike ljubavi. Sruše me, uprljaju me, sve je to igra, no kad ogrlica dođe na vrat onda znaju da više nema zezanja.
Onda se trenira pas, onda se dresiraju za šampione. Njeni psi osvojili su brojne nagrade, od najvećih mladih nada do šampiona izložbi u Hrvatskoj, Bosni i Sloveniji. No, najveća nagrada Marijani svakako je ljubav i pomoć koju pruža drugim obiteljima kroz svoje psiće, baš kao što je njoj i njenoj cijeloj obitelji sve to dao Marley.
