Podravska pogača z oreji stara je i jednostavna poslastica koju na području od Podravskih Sesveta pa sve do Novigrada Podravskog priprema već pet generacija domaćica ovog dijela Podravine. Rješenjem Ministarstva kulture Republike Hrvatske od 2017. godine stavljena je pod preventivnu zaštitu na razdoblje od tri godine, a kroz mjesec dana će postati i trajno zaštićena kao nematerijalno kulturno dobro Republike Hrvatske, Đurđevca i đurđevačke Podravine. Ta je činjenica potaknula veliki interes i izazvala posebnu pozornost prema ovoj poslastici koja je u mnogim podravskim kućanstvima od tada postala redovna i time doživjela svoj pravi procvat.
Sve je krenulo od Udruge žena Grada Đurđevca koju su tu pogaču prezentirale godinama na izložbama kolača na Picokijadi i raznim drugim županijskim manifestacijama, a o detaljima nam je ispričala predsjednica Udruge Mirjana Mišulin.
– Pogača z oreji živi s nama koliko postojimo i mi, a godinama je to bila samo slastica koju smo mi pripremale za izložbu kolača na Picokijadi. Moram reći da je ona bila svake godine sve više zapaženija na izložbama pa čak smo više puta čule pitanje koja je udruga pekla pogaču i kako se ona radi. Nekako smo shvatile da je ona ljudima i našim sugrađankama važna i tako smo ju odlučile i zaštititi – kazala je Mirjana dodavši da su se s njome prezentirale na svim manifestacijama u Đurđevcu, županijskim, ali i šire. Članice Udruge su na svoju pogaču jako ponosne i kako kaže Mirjana, svuda kuda idu, ide s njima i pogača, a na njihovom području postoji od oko 1830. godine.
Mirjana nam je otkrila i recept pogače te navela da sama priprema i sastojci koji se koriste nisu zahtjevni i u prijašnje vrijeme gotovo sva kućanstva su imala te sastojke, jedino je bila potrebna volja.
– Od brašna, soli i vode zamijesi se glatko tijesto, a orahe je potrebno istući ili samljeti u stroju za meso. Tijesto se razvalja i pospe prvim dijelom oraha i šećera. Posuti orasi i šećer se lagano utisnu u tijesto i ono se mora preklopiti. Preklopljeno tijesto, iznova se razvalja, pospe drugim dijelom oraha i šećera i ponovno preklopi. Postupak se ponavlja još jednom, a na kraju se tijesto razvalja na namašćeni ‘protvan’, odnosno pekač, a gornja kora prošara se u obliku romba tupim nožem i nabocka vilicom te se peče u zagrijanoj pećnici 40 minuta na 180 stupnjeva – kazala je Mirjana dodavši kako su se kao Udruga prvo javili u Ministarstvo kulture, nakon čega su dobile rješenje da je njihova pogača stavljena na Listu preventivne zaštite kao nematerijalno kulturno dobro RH i sada čekaju i konačnu potvrdu o zaštićenosti.
Što će trajna zaštita pogače z oreji značiti za Udrugu i đurđevački kraj? Mirjana nam je kazala da će sada konačno imati potvrdu u kojoj stoji da je ona njihova, da potječe s đurđevačkog kraja i ono najvažnije, da je ona dio đurđevačkog identiteta.
– Našu pogaču spremamo u ‘cocel z pogačom’, odnosno zamotuljak od domaćeg platna u kojem je umotan kvadrat pogače. Krajevi su mu nasuprotno vezani u čvor u kakvom se pogača s početka 20. stoljeća najčešće nosila na polje – istaknula je Mirjana dodavši da je njihov ‘cocel z pogačom’ kao poklon Grada Đurđevca i njegove Turističke zajednice do sada završio na stolovima mnogih javnih, kulturnih i političkih osoba diljem Lijepe naše, ali i gostiju iz Europe, posebice Mađarske jer su se tamo puno puta i predstavile.
Ono što svakako treba naglasiti je to da su se članice Udruge potrudile za naš dolazak te nam ispekle sada već, itekako poznatu pogaču kako bi ju i sami kušali i uvjerili se da je ona zaista vrijedna zaštite i daljnje promocije našeg kraja.
Osim pogače, članice Udruge peku i druge suhe i tradicionalne kolače, ali bave se i izradom suvenira i čestitka od prešanog cvijeća te raznim drugim kreativnim radom.
– Đurđevački šulec, odnosno pregača s motivom pijetla je jedan od naših poznatih suvenira koji je također, dobro poznat, a u zadnjih godinu dana intenzivno su se posvetile istraživanju i načinu izrade đurđevačkog veza – rekla nam je Mirjana dodavši kako su oduvijek htjele imati bluzu po kojoj bi bile prepoznatljive pa su u protekloj godini, kada su imale više vremena, odlučile probati sašiti svoju bluzu.
– Ljepota i jednostavnost đurđevačkih motiva koje smo pronalazile na odjevnim predmetima, osobito bluzama naših baka i prabaka, oduševila nas je. Uz sve to, jednostavnost veza i ljepota kolorita s kojim su one bile izvezene, dala nam je ideju da sve to oživimo i sačuvamo od zaborava što smo i učinile – istaknula je Mirjana dodavši da su prilikom stvaranja bluza, prikupljale starinske mustre te kupile platno, a na njihovim radionicama osmislile kako bi one trebale izgledati. Motivi koji se najčešće pojavljuju na đurđevačkom vezu su motivi cvijeća, a boje plava i crvena. Valja naglasiti kako će navedene izvezene bluze biti dio đurđevačke nošnje, ali i njihove svečane odjeće, odnosno odjevni predmet koje će članice rado nositi i pokazati prilikom sudjelovanja na gradskim i županijskim događanjima i manifestacijama. Isto tako, Mirjana nam je otkrila kako u skorije vrijeme izrađuju i tradicijsku kapicu, poculicu koju udane žene nose preko pundže na kosi.
– Tradicija i kulturna baština je nešto što treba sačuvati od zaborava i promovirati kako bi mlađi naraštaji imali mogućnost znati i naučiti svoju povijest i sve ono vrijedno na čemu smo svi mi odrastali – zaključila je Mirjana dodavši da se današnja mladež premalo educira i interesira o svojoj kulturnoj baštiti što nikako nije pohvalno ni za koga, a one su, ako ništa drugo, uspjele zaštititi svoju pogaču z oreji. No, nadamo se da na tome ipak neće stati.
