Približava se vrijeme u kojem se vladajući HDZ mora očitovati o zahtjevu Ustavnog suda da se korigiraju izborne jedinice za iduće parlamentarne izbore. Prema zakonskim odredbama, jedinice se ne mogu prekrajati godinu dana uoči izlaska na birališta. Tako da je logični rok za usvajanje novog koncepta u Saboru prva polovica nadolazeće godine. Upravo su se iz tog razloga već pojavili oporbeni prijedlozi o mogućim promjenama, kao i oni pojedinačni, koji su predstavljeni kao rezultat rada neovisnih stručnjaka.
Podsjetimo se, ključni je problem nejednaki broj birača u pojedinim jedinicama, čak i do 15 posto zbog čega glasovi građana u dvije slavonske izborne jedinice više vrijede nego u drugim dijelovima Hrvatske. Prošlogodišnji je popis stanovništva to drastično naglasio, iako je isti problem uočen i javnosti analiziran još 2010. godine, a velike su nelogičnosti u još nekoliko jedinica.
No, kako tada Ustavni sud nije upozorio da bi parlamentarni izbori 2024. mogli biti proglašeni nevažećima, nitko nije reagirao. Propustila je to najprije Milanovićeva lijeva koalicija, a zatim i dvije HDZ-ove vladajuće garniture. Da se predsjednik Ustavnog suda nije oglasio otvorenom prijetnjom poništenja idućih izbora, s obzirom da se radi o narušavanju temeljnih ustavnih prava građana RH, vjerojatno se i nadalje nitko time ne bi pozabavio.
Indikativno je da se Plenkovićeva stranka o korekciji izbornih jedinica još nije izjasnila. Kako to i inače čini, odlučila je čekati da oporba ponudi sve svoje koncepte, kako bi u njima tražila slabosti, samim tim i povećavala svoje šanse za ostanak na vlasti. A to je uvijek i jedina HDZ-ova konstanta. Oporba, pak, i tu dokazuje svoje beskrajne slabosti i suprotstavljene interese, olakšavajući Plenkovićevu misiju.
Potvrda su tome dva sasvim oprečna koncepta koji dolaze iz tih krugova, o čemu smo već govorili prije nekoliko tjedana. Po jednom, broj izbornih smanjio bi se sa sadašnjih deset na šest, što bi na posredni način bio i uvod u regionalizaciju Hrvatske. Koprivničko-križevačkoj županije to zasigurno ne odgovara, za što postoji i dodatni razlog. Činjenica je, naime, da u velikim jedinicama prednost na listi uvijek imaju kandidati koji dolaze iz regionalnog središta, ali i onih područja koja u aktualnom sazivu imaju više zastupnika.
Prema drugom konceptu, svaka bi županija bila posebna izborna jedinica, gdje bi broj zastupnika ovisio o njenoj veličini. Potonji je prijedlog još problematičniji, jer bi male razlike u broju stanovnika između pojedinih županija opet dovodile do razlika u vrijednostima pojedinog glasa. Usto, brojne prednosti u vođenju predizbornih kampanja, koje bi se prikazivale kao redovne aktivnosti župana i gradonačelnika, pripomogle bi da se učvrsti opcija koja bi tu i prije izbora obnašala vlast. Sve je, dakle, izvjesnije da će cijela priča oko izbornih jedinica opet proći mimo oporbe.
Mogli bi se kladiti, stoga, da će HDZ, koji je kronično lišen svih moralnih skrupula i nikad ga ne zanima principijelno rješenje, učiniti minimum minimuma korekcija postojećeg izbornog sustava. Prvi je razlog i najlogičniji: zašto mijenjati dobitnu kombinaciju, koja je još 1999., kako je to priznao demograf Stjepan Šterc kao njen kreator, skrojena da mu bude po mjeri?! Radikalna bi promjena koncepta dovodila u pitanje tu početnu prednost, a scenaristi sa zagrebačkog Trga žrtava fašizma ne žele ništa riskirati.
Zato će zacijelo prevladati rješenje po kojem će ostati sadašnjih deset izbornih jedinica, ali tako da će onima s manjim brojem birača biti priključeni dijelovi jedinica koje brojčane viškove. Kako smo se i pribojavali, prva će se na udaru naći upravo Koprivničko-križevačka županija, koja bi u korist 4. izborne bila tu uklopljena. Konkretnije rečeno, ‘plivajućoj’ 2. izbornoj jedinici, gdje se nikad ne zna hoće li se većinski prikloniti vladajućima ili oporbi, bila bi otrgnuta županija koja je ipak sklonija lijevoj opciji.
Politički odnosi u spomenutoj slavonskoj županiji, samim tim i brojevi osvojenih mandata, vjerojatno se tu ne bi promijenili, no izborna jedinica ‘od Drave do Dubrave’ bila bi puno bliža potpunoj HDZ-ovoj dominaciji. Riječ je, dakle, o još jednoj tipičnoj HDZ-ovskoj manipulaciji, koja će već po tradiciji ostati politički nekažnjena. Usporedbe radi, bili bi u istoj jedinici s Virovitičko-podravskom županijom, u kojoj se baš ništa ne događa bez članske iskaznice. Nema nikakve dvojbe da će vodstvo lokalnog HDZ podržati takvo drsko prekrajanje, jer ionako ne brine o županijskim interesima, već o isključivo o vlastitom pozicioniranju. Za njih postoji samo jedna politike: gdje sam tu ja?
Iako do izbora ima godina i pol, HDZ će sve učiniti da se ne zamjeri nijednom svom potencijalnom biraču. Činit će to opet svjesno na štetu ostalih građana, od kojih dio i nadalje na shvaća da baš zbog takve bezobzirne političke nekorektnosti treba redovno izlaziti na izbore.
Potvrda sustavne nespremnosti za bilo kakve političke i gospodarske promjene došla je do izražaja u rezultatima Vladine inicijative o dobrovoljnom spajanju nefunkcionalnih općina, dakle onih koje se same ne mogu financirati. Rezultat je u doslovnom smislu nula, jer svaki lokalni ‘šerif’ i ekipa oko njega zna da im je samostalnima puno bolje. Svjesni su da njihovo odbijanje racionalizacije lokalne samouprave neće rezultirati sankcijama Banskih dvora. Zato će Plenkovićevu stranku nagraditi na biralištima, nakon čega će opet dobivati onoliko novca koliko im je potrebno za lagodno življenje bez razvojnih programa. Jasno, na račun svih nas ostalih. Sve nam se to događa već tri desetljeća. Vlast nam se uspješno cementira, a mi kao društvo tonemo sve dublje.
