Podvinje Miholečko malo je potkalničko naselje na nadmorskoj visini od 250 metara. Na brdašcu površine od 1,5 kilometara kvadratnih danas stoji petnaestak kuća, a mi smo se zaustavili na obiteljskom gospodarstvu Ivice Poharca. Rođen i odrastao u mjestu Sela Ravenska, Ivica je u Podvinju upoznao suprugu Nevenku i svoj novi dom našao u kući njenih roditelja, majke Katarine i oca Josipa. Ubrzo se obitelj počela povećavati pa supružnici Poharc danas imaju troje odrasle djece; sinove Kristijana i Nikolu, te kćerku Petru. Mlada generacija u potpunosti je pripremljena za nove izazove u poljoprivredi. Stariji sin je mehaničar poljoprivredne mehanizacije, a mlađi pohađa Višu poljoprivrednu školu u Križevcima. Kći Petra završava Upravno pravo na Pravnom fakultetu u Osijeku, a na gospodarstvu rade svi, od najmlađeg do najstarijeg člana.
– Bavimo se mješovitom poljoprivredom, svinjogojstvom i stočarstvom. Na našoj svinjogojskoj farmi u jednom „turnusu“ hranimo oko 250 svinja pasmine landras i piatren. Kupujemo odojke i hranimo ih do 100 kilograma težine. Hranimo i dvadesetak bikova, a imamo i pet krava simentalske pasmine za mlijeko. Ovdje mlijeko otkupljuje varaždinska Vindija, a naše krave daju oko 100 kilograma mlijeka dnevno – objasnio nam je Ivica. Od njega smo saznali da za potrebe ishrane stoke i svinja ova obitelj obrađuje dvadesetak jutara zemlje na kojoj siju uglavnom kukuruz i ječam. Imaju gotovo svu potrebnu mehanizaciju, te vlastitu protočnu sušaru kapaciteta oko četiri tone suhog zrna na sat. Osim naših domaćina, u selu se poljoprivredom na veliko bavi i obiteljsko gospodarstvo koje vodi Ivan Bošnjak.
Vinova loza bez betonskih stupova i žice
U vrijeme našeg boravka u selu, dan je bio prohladan i vedar, a na pruženom prizoru zavidio bi nam svaki zaljubljenik u prirodu i njene ljepote. Pogled puca na Veliki i Mali Kalnik, kao na dlanu je općinsko središte Orehovec, a u daljini se lijepo vide i petnaestak kilometara udaljeni Križevci. Na najvišoj točki iznad sela mještani su prije dvadeset godina podigli kapelu i posvetili je Marku Evanđelistu. Tu je i brdo Strnec, na kojem žitelji Podvinja imaju vinograde za svoje potrebe, i gdje se još uvijek vinova loza gaji na starinski način, bez betonskih stupova i žice i vezana za drveno kolje, kako su radili naši preci. Tuda prolazi i vinska cesta čiji je značaj prepoznala Općina Sv. Petar Orehovec, a u vrijeme našeg boravka, „mjernici“ su upravo radili pripreme za asfaltiranje dionice od Podvinja prema Brezju.
Kao i većina potkalničkih mjesta, i Podvinje Miholečko ima dugu povijest. U novije vrijeme ovo je naselje najviše žitelja imalo 1961. godine kada je popisano 128 stanovnika. Deset godina kasnije, Josip Mikulec kupio je i prvi traktor u selu. Mali Zetor 35/11 izorao je mnoge njive, a i dan danas besprijekorno radi. Od tog vremena broj stanovnika stalno se smanjivao, a mnogi su mještani bolji život potražili u našim gradovima, ali i u inozemstvu. Kuće su zjapile prazne, a s vremenom su potpuno propale i nestale u žbunju i draču. Od petnaestak kuća danas je u Podvinju naseljeno 12, i u njima živi 50 mještana. Dosta mještana je starije dobi, a unatoč zaposlenju u nekoj tvrtki, na malo se bave i poljoprivrednom proizvodnjom. Osim uzgajivača svinja i stoke, u selu je i nekoliko pčelara, a čist zrak i med kao zdrava namirnica zasigurno utječu i na zdravlje žitelja. Kako smo čuli od mještana, najstarija stanovnica je 86 godišnja Bara Mikulec, a tu je i dvije godine mlađa Bara Žugec. U selu ima i djece i mladih. Od male, pa do osnovne škole, tu je šestoro djece, a najmlađa mještanka je petogodišnja Klara Bošnjak. Mali đaci od 1. do 4. razreda osnovnu školu pohađaju u obližnjem Miholcu, a više razrede u Orehovcu. Četvero mladih mještana već je završilo i srednju školu, a neki od njih završavaju i fakultete.
Selo ima i svog dimnjačara
– Naše selo ima i svog dimnjačara – rekli su nam domaćini, napomenuvši da dimnjačar Sašo Sever svojom ljubaznošću i dobrotom sigurno mnoge usrećuje i bez hvatanja za gumb. Selo nema trgovinu, a najbliža je u Miholcu. Tamo im je i zajedničko groblje, dok liječniku i zubaru idu u Orehovec gdje im je i pošta. Iz Orehovca im dolaze i veterinari Tihomir Horvat i Josip Benko čijim su uslugama mještani zadovoljni.
Osim struje, javne rasvjete i telefona, selo je 1995. godine dobilo i asfalt. Veliki problem nekad je bila voda, a bunari su bili duboki i više od 50 metara. Prije desetak godina i to je riješeno i mjesto je dobilo svoj vodovod. Danas Podvinje ima sve uvjete za razvoj, pa je za vjerovati da će desetak mladih mještana ostati u selu i nastaviti poljoprivrednu tradiciju.
