Tik do svog općinskog središta Sveti Ivan Žabno, na nadmorskoj visini od 156 metara i na površini nešto manjoj od dva kilometra kvadratna,nastaloje naselje Predavec Križevački. Njegovi stanovnici nekad su živjeli od poljoprivrede i iskorištavanja okolnih šuma. Na malim gospodarstvima uzgajali su po nekoliko svinja, par krava i perad, a za svoje potrebe na Škrinjarskom i Brezovljanskom brijegu uzgajali su i vinovu lozu. Ne znamo jeli selo u svojem dugogodišnjem postojanju bilo nastanjenije, no prema popisu stanovništva, u Predavcu Križevačkom je 1910. godine živjelo 273 žitelja, a u to je vrijeme u selu bila i žandarmerija, čiji ostaci zgrade i danas stoje.
Složni sumještani sami izgradili nogostup
Vozeći iz pravca Križevaca cestom koja vodi kroz šumu, uživali smo u toplom ranojesenjem popodnevu i čistom šumskom zraku te se napokon zaustavili u ovom mirnom mjestu. Pred svojom kućom dočekao nas je Zlatko Blažina, koji danas živi u zajedničkom domaćinstvu sa sinom Zoranom, snahom Vanesom i unučadi Domagojem i Anom. Zlatko je po zanimanju metalac i radio je u tvornici traktora Tomo Vinković u Bjelovaru. Nakon 40godina rada, njegova supruga Božica i on otišli su u zasluženu mirovinu, no ubrzo im se u život umiješala zla sudbina. Opaka bolest odnijela mu je suprugu, a potom je i sam obolio, nakon čega je i operiran.
– Rođen u Prgomelju, a ovdje sam došao 1973. godine nakon vjenčanja sa suprugom koja je rodom odavde. U to vrijeme njezini roditelji imali su i krave i konje, a i svi sumještani uglavnom su živjeli od poljoprivrede. U selu je vladala velika sloga, a dokaz tome je i nogostup koji su mještani šezdesetih godina sami napravili – prisjeća se Zlatko.
Da djeca u školu ne bi išla po blatu ili prašini, žitelji su, kazuje, ručno miješali beton i napravili pločnik koji je tu i danas. Malo selo nije imalo ni jednu udrugu, ni društveni dom, no zato su se mještani družili pomažući jedni drugima u poljoprivrednim poslovima, na čijanju perja te kod ručnog trijebljenja kukuruza. Imali su i svoje tamburaše koji su svirali po kućama.
– Supruga i ja smo među prvima u selu imali i televizor, a sjećam se da nam je puna kuća bila susjeda s kojima smo zajedno cijelu noć pratili prijenos olimpijade u Sarajevu, a ujutro smo od televizora išli na posao – priča Zlatko.
Nisu dobivali poticaje, ali su svi dobro živjeli
Tih ranih sedamdesetih godina proteklog stoljeća, u selu nije bilo gospodarstva s više od desetak jutara zemlje, no svi su dobro živjeli, iako nisu dobivali poticaje. Zlatkov susjed Mato Hudec tada je kupio i traktor Zetor s kojim je svim sumještanima obrađivao zemlje.
Selo je 1971. godine imalo više od 120 stanovnika. Mnogi mještani radili su i u šumariji, a pojedinci su radili i u tvornici Čelik u Križevcima, ili u bjelovarskim tvrtkama. U Žabnu je tad bila tvornica cipela pa je dosta žena radilo u tom mjestu, a Slavko Vivek iz Predavca tamo je bio i poslovođa. Vivek je bio i jedini šuster u selu, ali nije imao prijavljen obrt pa zbog bojazni od strogih kazni svoj posao nije naplaćivao, nego su mu mještani posao odrađivali okapanjem kukuruza, kopanjem krumpira ili nekim drugim radovima na polju.
U tridesetak kuća živi devedesetak stanovnika
Danas ovdje više nitko ne živi od poljoprivrede, mještani rade ili su u mirovini, a u selu u kojem su još do prije desetak godina bili proizvođači mlijeka, više nema niti jedne krave. Naselje danas pruža sve uvjete za dostojan život svojih stanovnika. Tu je struja i štedljiva LED javna rasvjeta, telefon, internet, asfalt, kanalizacija i vodovod, a selo je među prvima još ranih sedamdesetih dobilo i plinovod.
U mjestu je od 1942. godine raspelo koje je obnovljeno prošle godine. Žitelji Predavca i susjednih Škrinjara imaju i svoje željezničko stajalište. To je još jedna pogodnost više u odnosu na druga sela pa tridesetoro đaka odlazak u školu u Žabno može birati između vlaka ili autobusa. U selu je i privatna liječnička ordinacija, a u općinskom središtu su je groblje, crkva, pošta, zubar i liječnik. Predavec Križevački danas ima tridesetak naseljenih kuća u kojima živi devedesetak stanovnika, a jedan od njih je i poznati poduzetnik Mirko Habijanec. Najstarija u selu je gđa Draganić koja ima 96 godina, a kako smo saznali, najmlađa mještanka živi u obitelji Škrlec.
