Iako je Plenković posljednjih dana u prljavoj utakmici oporbi zabio tri a primio samo jedan gol, možda je potonji nagovještaj znatnih političkih promjena

Opet se moramo poslužiti općepoznatom nogometnom terminologijom. Premijer Plenković je u proteklih dana oporbi, ali i najširoj javnosti, zabio hat-trick. Istodobno je primio samo jedan zgoditak. Bilo je nekih greda i zicera, ali je premijer je ovoga puta bio vještiji. Pobjeda od 3:1 učinila ga je još bahatijim. A u tome su mu potencijali doista neiscrpni.


Rijetko se, naime, događa, da vladajući u razdoblju od petnaestak dana nisu proizveli neku megaaferu i da nitko od HDZ-ovih dužnosnika nije završio iza rešetaka, čak i u tako šupljikavom pravosudnom sustavu kao što nam to uporno potvrđuje dobro znana hrvatska praksa. Dokaz je to da su parlamentarni izbori bliži nego što se nekome čini. Teško je vjerovati da će Plenković za raspisivanje izbora čekati maksimalni jesenski rok u tzv. superizbornoj 2024. godini. Kako će pojačano zabijati oporbi, tako će se taj rok skraćivati. I obrnuto, dakako.

Premijer je prvo zabio novinarima. Jest da je pritom napravio i grubi faul u napadu, ali politička VAR soba, u kojoj su isključivo njegovi kadrovi, nije reagirala. Plenkoviću nije bilo dovoljno što godinama unazad tvrdi kako je zapravo predsjednik Milanović vođa oporbe, već je novinare i njihove medije, i to gotovo bez izuzetka, javno proglasio ‘oporbenim aktivistima’.

Prema njegovu mišljenje, mediji i ništa drugo ne rade nego čeprkaju po svakovrsnom političkom smeću kako bi pokušali diskreditirati jadni HDZ. Na svaki mu način napakostiti. Novinare, sukladno tom piarovskom narativu Banskih dvora, jedino preokupira kako da Plenkovićeve kadrove, koji su oličenje brojnih vrlina, prikažu što je moguće lošijima, nemoralnijima i nesposobnijima. Zato su novinari, kako to premijer briljantno zaključuje, kolektivni neprijatelj HDZ-a i njegove Vlade. One iste Vlade koja svom narodu, kako se to premijer učestalo hvali, stalno nešto poklanja. Doduše, to čini proračunskim novcem koji ubire od onih istih kojima ih poklanja. Koga, međutim, zanimaju takvi banalni detalji?!

Novinari se, stoga, dovedeni u poziciju da se moraju braniti od takve kolektivne optužbe, a najlakše je to činiti, pogotovo ako su u poziciji da na bilo koji način ovise o proračunskom novcu ili aranžmanima s HDZ-ovim segmentima lokalne samouprave, ako učestalije napadaju oporbu. Ako je u svakom demokratskom sustavu temelj pravnog poretka da si nevin dok se ne dokaže suprotno, onda si u Plenkovićevu modelu modificirane demokracije kriv tako dugo dok napadima na oporbu ne dokažeš da si zreo za eventualni oprost. Pojednostavljeno rečeno, premijer svojim nakaradnim tumačenjem novinarske profesije postaje opasnost za hrvatsku demokratsku budućnost. Jer je po manirima sve sličniji Orbanovoj ili Vučićevoj praksi uništavanja javnog mnijenja. Ne želi shvatiti da je novinarima glavni zadatak borba za najšire društvene interese, samo tim i dosljedno kritiziranje svih onih koji ih lopovlukom ili nesposobnošću ugrožavaju.


Drugi je Plenkovićev gol zabijen upravo pravosudnom sustavu. U DORH-u, koji vodi njegova izabranica Zlata Hrvoj-Šipek,  iskonstruirana je afera u kojoj je ravnateljica Uskoka Vanja Marušić bila prisiljena na žurnu ostavku. Slučaj godinu dana stare prometne nesreće u kojoj je sudjelovao njen vozač toliko je mutan, čak i pravno problematičan, da je svakoj politički osviještenoj osobi jasno da je napokon pronađen neki razlog da se makne osoba koja je u tom zataškavanjima sklonom tijelu pokušavala korektno raditi svoj posao. O tom će se slučaju još puno pričati, ali je unaprijed jasno da više nećemo gledati kako u kriminal i klijentelizam ogrezle HDZ-ove kadrove u ranim jutarnjim satima odvoze u Remetinec.

Treći je Plenkovićev gol bio, pak, dokaz da je pravosuđe dobilo zadatak da pronalazi sve moguće primjere kako bi u javnosti prevladao dojam da su i vlast i oporba zapravo isti. Izvučen je iz ladica dvije godine star slučaj SDP-ovog glavnog tajnika Vedrana Babića da je navodno na lokalnim izborima u Slavonskom Brodu falsificirao potpise na nekoj stranačkoj izbornoj listi. Nitko ne tvrdi da je optužba izmišljena, no jasno je da vladajući pritiskivanjem pravosuđa traže i najmanje prilike da bi udarili po oporbenim vodstvima, tako da je Grbinova stranka sa zadrškom dobila ozbiljni politički udarac. Time je demonstriran poučak da je državnim tijelima i pravosuđu, koja zasigurno nije neovisno, do parlamentarnih izbora sve dozvoljeno. Najvažnije je dokazivati se u korist HDZ i njegovog lidera, za kojeg se bez puno sarkazma može ustvrditi da postaje sve sličniji autokratskim vladarima. Za Hrvatsku to nikako ne može biti prihvatljivo.

Važno je upozoriti da u najnovijoj HDZ-ovoj političkoj ofenzivi ima i ozbiljnih pukotina. Jedna je u nedjelju dokazana u Varaždinu, gdje je SDP na izborima za Gradskoj vijeće u doslovnom smislu pomeo HDZ i njegove političke satelite. Tako je oporba u utakmici s HDZ-om, makar  su suci otvoreno navijali za Plenkovićev tim, ipak zabili počasni zgoditak.

Možda je upravo to stidljiva najava da je i na najširoj političkoj sceni moguć preokret kakav se još ne vidi u istraživanjima političkih rejtinga. Plenkovićeva će stranka, čiji klijentelistički i krajnje nemoralni način političkog razmišljanja već i predobro znano, to zasigurno shvatiti kao prijetnju na koju mora odgovoriti svim sredstvima. Ponajprije je to prijetnja odugovlačenjem, pa i redukcijom, razvojnih projekata na hrvatskom sjeveru, u čemu je upravo Koprivnica ponajbolji trpni i pokazni primjer. U Plenkovićevu bi timu to ovako prokomentirali: Nećete HDZ? Onda vam ne trebaju ni proračunska sredstva!

Premijer Andrej Plenković/GPIP
Premijer svojim nakaradnim tumačenjem novinarske profesije postaje opasnost za hrvatsku demokratsku budućnost / FOTO / IVAN BRKIĆ

Vezani članci

Najčitanije