Hladno vrijeme je vrijeme kada se lako upadne u mrežu neke bolesti. Rashladimo se i prehladimo. Dogodilo se to i meni.
Odavno nisam bila tako prehlađena, nemoćna i prikovana uz krevet. Nisam već dugo trebala lijekove ali ovaj put bez njih nije bilo moguće izvući se iz „mreže“ nevidljivih i vrlo moćnih sila gripe. Nisam puno brinula jer sam znala da živim u divnoj zemlji. Zemlji koja obiluje propisima i regulama koje će mi omogućiti zdravstvenu skrb kao da sam u najrazvijenijoj zemlji Europske unije. Bit ću zdrava dok trepnem okom. Moja prava upisana i propisana su u čak 255 zakona, odluka, zaključaka, uredbi, naredbi i još nekih regula koje ne znam ni kako se zovu. Kao da je uopće važno kako se koje pravo zove i u kojem pišu propisi. Važno je samo da dobijem što trebam, točnije lijek od kojeg ću ozdraviti.
Uvjerena da ću lijek dobiti bez problema strpljivo sam čekala da dođem na red i dobijem recept. Još samo malo i mojim mukama će biti kraj. No bilo bi to tako da me nisu pitali koja sam šifra? Šifra? Od kad sam ja to šifra, a ne osoba? Šifru ne boli ništa. Boli ljude. Uz najbolju volju nisam znala koja sam šifra. Jer šifra nisam. Od kad sam rođena imam ime i prezime. Liječnica, iako ljubazna, nije me mogla uvjeriti da mora pisati šifra kako bih ja mogla ostvariti to svoje zakonsko pravo – pravo na lijek koji je rješenje mojih muka. Osjećala sam se kao na bojnom polju. S jedne strane liječnica s druge ja. Između nas ekran računala u koji je liječnica gledala čitavo vrijeme našeg razgovora. Nismo se gledale u oči. To čudo od tehnike bila je jedna od prepreka u komunikaciji mene tako bolesne da sam jedva govorila i liječnice koja nije ni vidjela koliko sam bolesna jer je tražila šifru koje nema. Osjećala sam se kao da me zaključala u trezor i izgubila šifru. Nema mi spasa. Nitko mi ne može pomoći.
Odustala sam od natezanja s liječnicom, šifrom i sustavom. Posegnula sam u svoj džep i kupila lijek. Ova divna zemlja prepuna zakonskih prava ravnima onim u najrazvijenijim europskim zemljama pretvorila me u šifru koja, ako hoće ozdraviti, mora imati novaca. Luksuz je biti bolestan jer si netko uzima pravo da ja nemam prava. Imam prava ali ih, očito, moram platiti.
