[KOLUMNA] Ova zemlja želi me pretvoriti u šifru, no ja sam i dalje osoba

Hladno vrijeme je vrijeme kada se lako upadne u mrežu neke bolesti. Rashladimo se i prehladimo. Dogodilo se to i meni.

Odavno nisam bila tako prehlađena, nemoćna i prikovana uz krevet. Nisam već dugo trebala lijekove ali ovaj put bez njih nije bilo moguće izvući se iz „mreže“ nevidljivih i vrlo moćnih sila gripe. Nisam puno brinula jer sam znala da živim u divnoj zemlji. Zemlji koja obiluje propisima i regulama koje će mi omogućiti zdravstvenu skrb kao da sam u najrazvijenijoj zemlji Europske unije. Bit ću zdrava dok trepnem okom. Moja prava upisana i propisana su u čak 255 zakona, odluka, zaključaka, uredbi, naredbi i još nekih regula koje ne znam ni kako se zovu. Kao da je uopće važno kako se koje pravo zove i u kojem pišu propisi. Važno je samo da dobijem što trebam, točnije lijek od kojeg ću ozdraviti.

Uvjerena da ću lijek dobiti bez problema strpljivo sam čekala da dođem na red i dobijem recept. Još samo malo i mojim mukama će biti kraj. No bilo bi to tako da me nisu pitali koja sam šifra? Šifra? Od kad sam ja to šifra, a ne osoba? Šifru ne boli ništa. Boli ljude. Uz najbolju volju nisam znala koja sam šifra. Jer šifra nisam. Od kad sam rođena imam ime i prezime. Liječnica, iako ljubazna, nije me mogla uvjeriti da mora pisati šifra kako bih ja mogla ostvariti to svoje zakonsko pravo – pravo na lijek koji je rješenje mojih muka. Osjećala sam se kao na bojnom polju. S jedne strane liječnica s druge ja. Između nas ekran računala u koji je liječnica gledala čitavo vrijeme našeg razgovora. Nismo se gledale u oči. To čudo od tehnike bila je jedna od prepreka u komunikaciji mene tako bolesne da sam jedva govorila i liječnice koja nije ni vidjela koliko sam bolesna jer je tražila šifru koje nema. Osjećala sam se kao da me zaključala u trezor i izgubila šifru. Nema mi spasa. Nitko mi ne može pomoći.

Odustala sam od natezanja s liječnicom, šifrom i sustavom. Posegnula sam u svoj džep i kupila lijek. Ova divna zemlja prepuna zakonskih prava ravnima onim u najrazvijenijim europskim zemljama pretvorila me u šifru koja, ako hoće ozdraviti, mora imati novaca. Luksuz je biti bolestan jer si netko uzima pravo da ja nemam prava. Imam prava ali ih, očito, moram platiti.

Vezani članci

Najčitanije

WP2Social Auto Publish Powered By : XYZScripts.com