Mijenjam se ♪♫

Piše: Saša Kresojević
Mijenjati štogod
jest činiti to drugačijim (iz proto-indoeuropskoga korijena *mei-). Izmjena se može odnositi na oblik ili sadržaj, vanjštinu ili nutrinu, brzinu ili jačinu. Izmijenimo li što, dolazi do promjene. Promjena može biti trajna ili privremena, esencijalna ili banalna. Možemo promijeniti čarape ili posao, možda i stil života! Dok jedni briju bradu i brkove (da liče na Pankrte?), drugi brkove puštaju (pjevušeći o traktorima!), dok treći samo okreću kapute. Katkada srušimo sve mostove za sobom, jer dolazi novo vrijeme, a katkada samo želimo probati nešto novo. Promjena je, naime, ugodna – rekli su još stari Latini. U sanskrtu je ménā, zanimljivo, konkubina, a u staroirskome mían želja.
I baš su te želje ključne za promjenu. Nekada mijenjamo ono što imamo, a kako bi to postalo malo drugačije, sličnije onome što smo si mi zamislili (kao kad želimo promijeniti partnera.) A nekada pak mijenjamo jednu stvar za drugu. Možda ta druga, eto, bude sličnija onome što smo si mi zamislili (kao kad poželimo promijeniti partnera.) Imamo li štogod duplo, npr. sličice, možemo se pak razmijeniti. Može se promijeniti i ritam, recimo izlaženja novina (ovo više iz potrebe nego iz želje, o razlici drugom prilikom!). A ritam je bitan. Bez tog nema hita. Treba povremeno promijeniti frizuru ili čak frizera. I ptice se, na kraju krajeva, mitare. A nekada čak poželimo promijeniti kome lični opis. Jer je obećao promijeniti se. A nije. Znate što kažu za vuka…
Mijenjati se možemo i za materijalne dragocjenosti. Valutu mijenjamo u mjenjačnici, ali i to sve rjeđe, jer smo zamijenili kunu za euro (neki bi rekli i Beograd za Bruxelles, ali nećemo sad o tome.) U pojedinim je kajkavskim govorima ménjati se ‘razgovarati’, bit će jer se razmjenjuju informacije. Razmjenjuju se i zarobljenici, što je ipak bolje nego kad se razmijene posmrtni ostaci. Još bi bolje bilo samo razmijeniti mišljenja. Možda bi tkogod promijenio stav.
Pragermanski pridjev *mainiz ‘zajednički’, baš kao i latinski communis, znakovito je istoga korijena kao i mijena.


I kad se konačno odlučite za promjene, valja još izabrati ritam (koji je rekosmo bitan!). Rim možda nije izgrađen u jednome danu, ali jest izgorio u jednoj noći – i to više puta! Postepenu promjenu nazivamo evolucijom. To je svakako sigurniji način promjene, odnosno siguran način da se ništa zapravo ne promijeni. Virusi naime imaju dovoljno vremena mutirati, prilagodivši se novonastalim okolnostima. Kao što je pjevala Nina Simone, ‘Doing things gradually will just bring more tragedy’. Alternativa, međutim, nije bezopasna. Revolucija, korjenita nagla promjena ili preobražaj, u pravilu je nasilna. A kažu i da jede svoju djecu. Ipak, kažu i da je revolucija kao dijete, i to tek rođeno: krvavo, ali barem živo.
A nagledali smo se revolucija: od građanskih preko proleterskih, demokratskih, kulturnih i manje kulturnih, do znanstvenih i seksualnih. Bila je i jedna Slavna, jer prošla je bez (previše) prolivene krvi – evo baš je 13. veljače obljetnica. Nije da je nešto baš dubinski promijenila: jednu britansku vladajuću dinastiju za drugu. Ti su prvi, uzgred, bili Škoti, a potonji Nizozemci (ovi su današnji Nijemci. Nemojte reći Englezima!) Postoji i kontra-revolucija, što zapravo ni ne čudi jer je revolver pištolj s bubnjem koji se okreće u krug. Baš kao u Gundulića: Kolo od sreće uokoli vrteći se ne pristaje: tko bi gori, eto je doli,: a tko doli gori ustaje.
Okreće se, naposljetku, i zemlja. Jedino stalno na tom svijetu samo mijena jest, zapisao je još Heraklit. I to se neće promijeniti.

Vezani članci

Najčitanije