Nakon višetjednog dogovaranja sa sugovornikom koji bi nas upoznao sa životom u mjestu, došli smo u Poljanu Križevačku. Naselje je danas dio Grada Križevaca od čijeg centra je udaljeno oko četiri kilometra. U pisanim izvorima naselje Poljana spominje se 1267. godine čiji su vlasnici bili iz obitelji Brodarić, a pridjev Križevačka, Poljana je dobila tek sredinom 19. stoljeća. Poznato je da je čovjek i ranije živio na ovim prostorima. U zaštitnim istraživanjima koja su 2011. i 2012. godine prethodila izgradnji brze ceste, otkriveni su ostaci prapovijesnog, antičkog i srednjovjekovnog naselja. Intenzitet naseljavanja tijekom svih razdoblja svjedoči o izuzetno povoljnom položaju naselja. Smješteno na najvišoj nadmorskoj visini od 120 metara, selo je na komunikaciji kojom se ostvaruje povezanost gornje Posavine i područja današnje Koprivničko-križevačke županije. Želeći što više saznati o ovom naselju, mi smo se sa našim sugovornikom našli u vatrogasnom domu gdje nas je najprije upoznao sa povijesti DVD-a.
Denis Jurčević živi u Poljani Križevačkoj i po zanimanju je specijalist elektrotehnike. U jednoj križevačkoj tvrtki radi kao programer automatičar. Mladi Denis vatrogasni je časnik prve klase i predsjednik je DVD-a Poljana Križevačka.
Na osnivačkoj skupštini DVD-a Sveti Ivan Žabno koja je održana 31. srpnja1892. godine, vatrogasno društvo je podijeljeno na četiri voda. Prvi vod bio je u Svetom Ivanu Žabno, drugi vod u Poljani Križevačkoj, treći u Cirkveni a četvrti u Rovišću. Tako je društvo radilo nekoliko desetljeća. U Poljani je u to vrijeme bilo 44 vatrogasca, 14 bunara i 22 jaruge iz kojih se crpila voda za vatrogasne potrebe. U selu je od samog osnivanja Društva u privremenom spremištu kod škole bila smještena motorna štrcaljka. Društvo je za vrijeme Prvog svjetskog rata zamrlo, no sredinom dvadesetih godina proteklog stoljeća, njegov je rad obnovljen. Dana 11. lipnja 1926. godine iz već postojećeg vatrogasnog voda, osnovano je DVD Poljana Križevačka. Prvi predsjednik je bio Matija Kovačić a zapovjednik Mijo Vuković. Zanimljivo je spomenuti i da je tadašnji župnik Leonardo Lukačić pristupio DVD-u što je doprinijelo ugledu Društva i utjecalo da i mnogi mještani postanu vatrogasci.
– Također, 1928. godine svi članovi DVD-a prisustvovali su pokopu Stjepana Radića. U travnju 1939. godine donijeta je odluka da se sagradi vatrogasni dom. Mještani su sami prikupili materijal za gradnju, u šumi su rušili drva, a kupili su i crijep. Tada je počeo rat i sve je stalo, a gradnja doma je dovršena tek nakon drugog svjetskog rata, 10. listopada, 1947. godine. Dom je u nekoliko navrata proširivan i dograđivan. Danas je u ruševnom stanju, no namjeravamo ga sanirati. Osamdesetih godina proteklog stoljeća, pokraj starog, vatrogasci su odlučili sagraditi novi dom koji je također nekoliko puta dograđivan. Danas uz financijsko sudjelovanje vatrogasaca i Grada Križevci, također traje njegova obnova i ugradnja nove PVC stolarije. DVD Poljana Križevačka danas na spisku ima pedesetak članova. Aktivnih je nešto manje, no zato smo do sad postizali zapažene rezultate na lokalnim i županijskim natjecanjima – kazao nam je Denis i napomenuo da je vatrogasni zapovjednik Marinko Hruškar.
Nakon razgledanja doma, prošetali smo selom i ušli u kuću gdje su nas dočekali Katica Lukačić i njezin sin Zlatko. Katica je rođena 15. prosinca 1940. u Poljani Križevačkoj gdje je i odrasla. Tu je išla i u školu, i još uvijek pamti učiteljicu Tereziju i učitelja Čiban Stjepana. Udala se za supruga Marijana i rodila sinove Zlatka i Franju te kćerku Ivanku. U razgovoru se naša sugovornica prisjetila svog djetinjstva i vremena kad je u selo došla struja. To je bilo sredinom četrdesetih godina a Katica se sjetila incidenta s električarima koji su u kućama postavljali strujne instalacije.
– Iako su spavali i jeli kod nas, u našoj kući nisu pravilno postavili električne vodove, već su gole žice samo čavlima pričvrstili na zid. Tada se moj djed naljutio kazavši; ‘Pri meni ste jeli i spali, a nikakvu struju mi niste složili’, nakon čega su majstori žice uveli u cijev u zidu kao i u drugim kućama, ispričala je Katica.
Dolaskom struje, život u selu je postao lakši i ljepši, a iz kuća se često čula glazba iz radio aparata. Sredinom šezdesetih godina, lugar Franjo Petiš prvi u selu kupio je i televizor, pa su njegovi suseljani mnoge večeri provodili s njim u sobi uz tTV program. U to vrijeme Katica je sa suprugom krenula u gradnju nove kuće, a drvo za krovište sami su rušili u obližnjoj šumi. Te godine u selu se gradilo mnogo kuća, a posla su imali i ‘priučeni’ zidari Štef Starčević i Dominik Hrg. Žitelji su živjeli od poljoprivrede. Svako domaćinstvo imalo je par krava i konja, svinje i perad. U selu je bio i kovač Franjo Valčević. Kasnije su mještani prodavali konje i kupovali traktore. Prvi vlasnik traktora u selu bio je Dragutin Šurbek, no nedugo potom, i naša sugovornica je sa suprugom Marijanom prodala kobile i kupila novi Zetor 4712 koji je i danas ispravan. U selu je bio i elektromlin čiji je vlasnik bio Franjo Pentić, a Slavko Ritvajić imao je pilanu. Svaka kuća tada je imala nekoliko krava, konja i svinja, ali i vinograd na Brdu ili na Usarini. Naša sugovornica sa suprugom je hranila po šest krava za mlijeko, bikove i svinje. Nositelji društvenog života u selu bili su (a i sada su) vatrogasci u čijem domu su se održavale zabave na kojima su često svirali i domaći dečki; Stjepan Klasnić, Vinc Grđan, Jožić Milković i Josip Vuković.
U naselju je škola koju je 1835. godine pod nazivom ‘Obospolna obča’ niža učiona“ utemeljila Vojna satnija u Svetom Ivanu Žabnom. Prvotno je škola izgrađena od pletera i pokrivena slamom, a kasnije šindrom. U njoj su učili đaci iz mnogih susjednih sela. Na mjestu stare,1894. godine podignuta je nova zgrada škole. Danas je to Područna škola Osnovne škole Ljudevita Modeca Križevci u kojoj učenici pohađaju niže razrede. Poljana ima i željezničku stanicu koja nosi naziv Poljanka. Tako naselje ima naziv Poljana Križevačka, a željeznička stanica je Poljanka. U selu je i trgovina mješovitom robom, ali i Središnji laboratorij za kontrolu mlijeka. Na mjesnom groblju je mrtvačnica i kapela posvećena Sv. Mihovilu, koja je obnavljana za župnikovanja vlč. Stjepana Matoića i vlč. Ivana Jadana. Naselje spada u Župu Đurđic, a zaštitnik mjesta je Sveti Vid.
Danas Poljana Križevačka ima telefon, internet, struju i javnu rasvjetu, asfalt i vodovod, a djelomično i plin. Kanalizaciju nemaju, ali je u planu. Groblje su do nedavno uređivali sami mještani čijim sredstvima je sagrađena i mrtvačnica, no održavanje je odnedavno po zakonu pripalo Komunalnom poduzeću Križevci. Od tada, (po riječima samih mještana), cijena po grobnom mjestu sa trideset kuna, višestruko je skočila, pa mnogi žitelji negoduju. Selo ima i mjesno igralište, a desetak godina tu je djelovalo i sportsko društvo. Većina mještana je stalno zaposlena u Križevcima i(li) Zagrebu, no za svoje potrebe bave se i poljoprivredom. Danas je u selu 396 stanovnika u stotinjak kuća. Proizvodnjom mlijeka na veliko bavi se samo Marinko Hruškar, a nekoliko domaćinstava ima po dvije krave. Selo nema ulica, ali ima odvojke. Mještani ih znaju kao Určićeva ulica, Donje selo, Jarek i Drum.
