Naselje Donji Fodrovec administrativno pripada Općini Sveti Petar Orehovec. Hrvatski povijesni topograf Ranko Pavleš u svojoj knjizi o srednjovjekovnoj povijesti ovog područja navodi da „Prvo spominjanje Fodrovca njegovim današnjim imenom potječe iz 1410. godine kad zagrebački biskup ovaj predij daruje Grguru, sinu Andrije, sinu Danotha de Adija i njegovim bratićima Ivanu i Nikoli, sinovima Pavla, sina istog Danotha. Zanimljiv je niz prijašnjih vlasnika predija Fodrovec koji se ovdje nabrajaju jer je rijetko da iz jedne isprave saznamo za tako dugi slijed vlasnika nekog imanja. Prvi vlasnik bio je Petar zvani Fodor, vjerojatno sin, ako ne i unuk Stjepana Fodora, navedenog 1318. godine. Petru je biskup oduzeo imanje zbog nevjere. Sljedeći je predijalac ovdje bio neki Grexa, ali on je umro bez potomaka pa je biskup posjed dodijelio magistru Mirku, sinu Ivana od Vrbovca. I Mirko je posjed izgubio pa je on neko vrijeme bio u vlasništvu varaždinskog biskupa, a nakon njega Stjepana Horvata koji ga također gubi zbog nevjere pa dolazi do ove darovnice Danothovim potomcima. Iste godine oni su uvedeni u posjed, a zagrebački biskupi su im kasnije potvrdili ovu darovnicu“, navodi povjesničar Pavleš.
Prema kazivanju najstarijih mještana, još i nakon prvog svjetskog rata u 20. stoljeću, pod imenom Fodrovec bili su objedinjeni današnji Donji i Gornji Fodrovec. Danas na površini od nepuna dva kilometra kvadratna i na nadmorskoj visini od oko 200 metara, 30-ak nastanjenih kuća smještenih uz prometnicu čini naselje Donji Fodrovec. Na našem putovanju mi smo se zaustavili na početku sela, kod Cafe bara Adela, gdje smo razgovarali sa vlasnikom.
Dragutin Horvat živi sa suprugom Božicom, kćerkom Andrejom i zetom Draženom te unukama Laurom i Elenom. Ovaj kraj nadaleko je bio poznat po stočarstvu i svinjogojstvu pa se i Dragutin sa svojom obitelji bavio uzgojem stoke i svinja.
– Unazad trideset godina imali smo farmu s po 700 do 800 tovljenika u jednom turnusu. Jedno vrijeme cijena je bila dobra a isplata redovita, no došla su vremena kada je otkupna cijena smanjena, a i isplate su bile neredovite. Odlučili smo prekinuli sa uzgojem svinja i počeli se baviti ratarstvom, a kasnije i trgovinom i ugostiteljstvom. Jednu farmu smo srušili, a drugu smo pretvorili u garažu za poljoprivredne strojeve i traktore. Uz ovaj Caffe bar imamo i trgovinu mješovitom robom, a još uvijek se bavimo i uzgojem kukuruza za bioplinaru u susjednom selu – kazuje nam Dragutin.
Donji Fodrovec dom je vrijednih žitelja koji su se od pamtivijeka bavili mješovitom poljoprivredom. Nekada je svaka kuća imala i do deset krava, nekoliko svinja te puna dvorišta peradi. Šezdesetih godina proteklog stoljeća, u osnovnu školu „preko ceste“ u Gornjem Fodrovcu iz ovog je sela išlo sedmero đaka. U šezdesetak kuća tada je u Donjem Fodrovcu živjelo više od 280 stanovnika. Trgovac koji se prezivao Orijaš, prvi u selu kupio je i TV prijemnik pa su mladi i stari u njegovoj kući proveli mnoge večeri uživajući u tv prijenosu nogometnih utakmica, filmovima i tv serijama.
Baš kao i u većini naših sela, mještani su u svemu pomagali jedni drugima, bilo da se radilo o poslovima na polju, ili pak o izgradnji nove kuće. Mještani još uvijek pamte da su Josip Levak i Josip Blagaj sedamdesetih godina prošlog stoljeća sazidali mnoge kuće u selu, a Stjepan Levak bio je poznati kolar. Kasnije je sve do nedavno, „pravi“ zidarski obrt imao Joža Ležaić. Početkom sedamdesetih, Josip Paček i naš domaćin Dragutin prvi u selu kupili su i traktore, IMT 533 pa je obrada polja bila mnogo lakša no prije. Luka Horvat i Stjepan Horvat imali su vršilice, i u doba žetve bili su najtraženije osobe u selu. Tijekom napornog rada trebalo se i okrijepiti, a na obližnjim bregima Hum, Sodelj i Klanjci, gotovo svako domaćinstvo imalo je i mali vinograd za svoje potrebe. Osim druženja u vinogradima i klijetima, društveni život odvijao se i u društvenom domu koji je sagrađen 1982. godine.
– Za izgradnju društvenog doma sami smo prikupljali sredstva. Išli smo doslovno od kuće do kuće i tražili novac, a sami smo ga i gradili“, rekao nam je Drago Horvat. U to je vrijeme u selu bila aktivna udruga žena, (nazivale su se Antifašistički front žena – AFŽ). Predsjednica je bila Katica Biljan i žene su bile glavne za organiziranje zabava. Od zarađenog novca, često smo putovali po bivšoj državi -prisjetio se Drago.
Danas je većina radno sposobnih mještana od ukupno oko 180 stanovnika stalno zaposlena u tvrtkama, a poljoprivredom se bavi tek nekoliko domaćinstava. Josip Bukal, Franjo Bukal, Dragutin Peklić, Marijan Paček i Stjepan Blagaj bave se mljekarstvom i(li) tovom junadi, i u selu danas ima manje od stotinu grla stoke.
Općina Sveti Petar Orehovec selu je osigurala i dječje igralište jer mjesto ima desetak predškolske djece, ali i desetak učenika osnovne i srednje škole. Više razrede osnovne škole učenici završavaju u općinskom središtu. Struja je u selo došla oko 1955. godine, a uz javnu rasvjetu i asfalt, već desetak godina mještani imaju i vodovod. Groblje im je u susjednom selu Gorica Miholečka, a administrativne poslove obavljaju u Orehovcu ili Križevcima. Ime najmlađeg stanovnika nismo uspjeli doznati, a najstariji mještanin je Stjepan Kralj kojemu je više od 90 godina.
